Business |
|
Gospodarstvo |
Click fraud
|
|
Krađa klikova
|
Office ergonomics
|
|
Uredska ergonomija
|
New studies show ergonomics enhances productivity
|
|
Nove studije pokazuju da ergonomija poboljšava učinkovitost
|
Science |
|
Znanost |
A theory of consciousness
|
|
Teorija svijesti
|
Efficient software development
|
|
Učinkovit razvoj softvera
|
Travel |
|
Putovanje |
A better world for frequent fliers
|
|
Bolji svijet za ljude koji često putuju zrakoplovom
|
Cuisine |
|
Kulinarstvo |
Restaurant "The Dining Room" at the Ashmolean museum, Oxford
|
|
Restoran "Dining Room" u Ashmoleovom muzeju, Oxford
|
Fashion |
|
Moda |
Ribbons instead of rocks
|
|
Vrpce umjesto dragog kamenja
|
|
|
|
|
Click fraud
Internet marketers facing higher advertising fees on search networks are becoming increasingly concerned about a form of online fraud that was thought to have been contained years ago.
The practice, known as "click fraud" began in the early days of the Internet's mainstream popularity with programs that automatically surfed Web sites to increase traffic figures.
This led companies to develop policing technologies touted as antidotes to the problem. But some marketing executives estimate that up to 20 percent of fees in certain advertising categories continue to be based on nonexistent consumers in today's search industry.
Click fraud is perpetrated in both automated and human ways. The most common method is the use of online robots, or "bots" programmed to click on advertisers' links that are displayed on Web sites or listed in search queries. A growing alternative employs low-cost workers who are hired in China, India and other countries to click on text links and other ads. A third form of fraud takes place when employees of companies click on rivals' ads to deplete their marketing budgets and skew search results.
Marketing executives say click fraud is pervasive among...
|
|
Krađa klikova
Marketinški stručnjaci za internetsko oglašavanje koji se susreću s višim naknadama za oglašavanje na mrežama za pretraživanje postaju sve zabrinutiji zbog vrste internetske prijevare za koju se smatralo da je obuzdana već prije više godina.
Ta praksa, poznata pod nazivom "krađa klikova", započela je u ranim danima velike popularnosti interneta s programima koji su automatski surfali internetskim stranicama kako bi povećali statistiku o prometu.
To je navelo tvrtke da razviju tehnologije za nadzor koje se reklamiraju kao protuotrov za taj problem. No određeni marketinški stručnjaci procjenjuju da se do 20 posto naknada u određenim kategorijama oglasa nastavlja temeljiti na nepostojećim potrošačima u današnjoj industriji pretraživanja.
Krađa klikova se vrši na automatiziran način ili ručno od strane čovjeka. Najčešća metoda je upotreba internetskih robota, ili "botova" koji su programirani da klikaju na poveznice (linkove) oglašivača koji se prikazuju na internetskim stranicama ili su prikazani u upitima za pretraživanje. Rastuća alternativa je zapošljavanje jeftine radne snage u Kini, Indiji i ostalim zemljama za klikanje na tekstualne poveznice i ostale oglase. Treći oblik prijevare se događa kada djelatnici tvrtke klikaju na oglase suparnika kako bi iscrpili njihove marketinške proračune i narušili rezultate pretraživanja.
Marketinški stručnjaci kažu da krađa klikova prevladava među...
|
Office ergonomics
A guide to a healthier, more productive, and a happier work environment
70% of the U.S. work force now sits on the job, many in front of computers. With so much work being done in a seated position today, a comfortable workstation is of greater importance than ever before. Poor sitting posture and poorly designed workspaces are major causes of neck and back pain, which are the main reasons for lost work time.
The human body was not designed to sit for extended periods of time or work in awkward positions that chronically contract or stretch muscles. Unfortunately, most jobs today require people to perform such activities. Therefore, a well-designed workstation and proper sitting postures are essential in reducing and preventing potential problems caused by the demands of today's jobs.
Ideal office ergonomic features
- You should have a large enough workspace that allows you to avoid improper postures in answering the phone, moving files from cabinets, etc.
- Your telephone should be positioned within reach of your non-dominant hand. This allows your dominant hand to perform activities while holding the phone in your non-dominant hand.
- The use of telephone headsets (earphones) is preferred...
|
|
Uredska ergonomija
Savjetnik za zdraviju, produktivniju i sretniju radnu okolinu
70% američke radne snage sada sjedi na poslu, mnogi od njih ispred računala. Uz toliko posla koji se danas obavlja u sjedećem položaju, radna stanica koja je ugodna za rad je od veće važnosti nego ikada prije. Loš sjedeći položaj i loše dizajniran radni prostor su glavni uzroci bolova u vratu i leđima, a to su i glavni razlozi za izgubljeno radno vrijeme.
Ljudsko tijelo nije stvoreno za sjedenje kroz dulja vremenska razdoblja niti za rad u nespretnim položajima koji kronično stežu ili rastežu mišiće. Nažalost, većina poslova danas zahtijeva od ljudi da vrše takve aktivnosti. Stoga su dobro dizajnirana radna stanica i primjeren sjedeći položaj ključni za smanjenje i prevenciju potencijalnih problema koje uzrokuju zahtjevi poslova današnjice.
Idealne ergonomske značajke ureda
- Trebali biste imati dovoljno velik radni prostor koji vam omogućava da izbjegnete neprimjerene položaje prilikom javljanja na telefon, premještanja dokumentacije iz ormarića, itd.
- Vaš telefon bi trebao biti postavljen nadohvat vaše nedominantne ruke. To vam omogućava da obavljate poslove dominantnom rukom dok držite telefon u svojoj nedominantnoj ruci.
- Upotreba telefonskih naglavnih slušalica (ili ušnih slušalica) je poželjna...
|
New studies show ergonomics enhances productivity
1st research study
"Research shows compelling evidence that standing during the workday is beneficial to health" says Dr. Marc Hamilton, Associate Professor of Biomedical Sciences for the University of Missouri-Columbia.
2nd research study
A University of Washington State analysis of case studies related to office ergonomics showed the median productivity increase following an ergonomic intervention was 12%.
3rd research study
A new study suggests that employees who are provided with well-designed ergonomic furniture and are trained to use it see an average 18% increase in productivity.
4th research study
Office workers are more productive as well as more comfortable. They are less likely to report injuries when they are provided well-designed ergonomic furniture and are trained to use it. A study reported by the Office Ergonomic Research Committee at the Marigold conference found that an employer who provided employees with a combination of good ergonomic furniture and training in how to use it realized about $367...
|
|
Nove studije pokazuju da ergonomija poboljšava učinkovitost
1. istraživačka studija
"Istraživanja pokazuju uvjerljive dokaze da je stajanje tijekom radnog dana korisno za zdravlje" kaže dr. Marc Hamilton, izvanredni profesor biomedicinskih znanosti na Sveučilištu Missouri-Columbia.
2. istraživačka studija
Analiza pojedinačnih slučajeva sa sveučilišta Washington State vezanih uz uredsku ergonomiju pokazala je da prosječno povećanje učinkovitosti nakon ergonomske intervencije iznosi 12%.
3. istraživačka studija
Nova studija ukazuje na to da djelatnicima koji imaju dobro dizajnirani ergonomski namještaj i koji su uvježbani da se njime služe, učinkovitost u prosjeku raste 18%.
4. istraživačka studija
Djelatnici u uredima su produktivniji i ugodnije im je. Manje vjerojatno da će prijaviti ozljede kada su opskrbljeni dobro dizajniranim ergonomskim namještajem i uvježbani da se njime služe. Studija koju je objavio Ured odbora za ergonomsko istraživanje na Marigoldskoj konferenciji otkrila je da je poslodavac koji je djelatnicima priuštio kombinaciju dobrog ergonomskog namještaja i obuku kako ga koristiti postigao oko 367 dolara...
|
|
|
|
|
A theory of consciousness
Do you think your newest acquisition, a Roomba robotic vacuum cleaner that traces out its unpredictable paths on your living room floor, is conscious? What about that bee that hovers above your marmalade-covered breakfast toast? Or the newborn child? Integrated information theory might tell us.
The truth is that we really do not know which of these organisms is or is not conscious. We have strong feelings about the matter, moulded by tradition, religion and law. But we have no objective, rational method, no step-by-step procedure, to determine whether a given organism has subjective states - feelings.
We lack a coherent framework for consciousness. Although consciousness is the only way we know about the world within and around us - there is no agreement about what it is, how it relates to highly organized matter or what its role in life is.
Since the early days of computers, scholars have argued that the subjective, phenomenal states that make up the life of the mind are intimately linked to the information expressed at that time by the brain. Yet they have lacked the tools to turn this hunch into a concrete and predictive theory. Now a psychiatrist and neuroscientist by the name of Giulio Tononi of the University of Wisconsin-Madison has entered the stage. Tononi has developed and refined what he calls the integrated information theory (IIT) of consciousness.
Conscious states are highly differentiated; they are informationally very rich. You can be conscious of an uncountable number of things: you can watch your son's piano recital, for instance; you can see the flowers in the garden outside or the Gauguin painting on the wall.
This information is also highly integrated. No matter how hard you try, you cannot force yourself to see the world in black-and-white...
|
|
Teorija svijesti
Mislite li da je vaša najnovija kupnja, robotski usisač Roomba koji prati nepredvidljive putove na podu u vašoj dnevnoj sobi, svjestan? A pčela koja leti nad vašim tostom za doručak prekrivenim marmeladom? Ili novorođenče? Integrirana teorija informacija to bi nam mogla reći.
Istina je da, ustvari, ne znamo koji od tih organizama jest ili nije svjestan. Imamo snažne osjećaje po tom pitanju, koje su oblikovale tradicija, vjera i zakon. Ali nemamo objektivnu, racionalnu metodu, nemamo proceduru korak po korak kako bismo utvrdili ima li određeni organizam subjektivna stanja - osjećaje.
Nedostaje nam suvisao okvir za svijest. Iako je svijest jedini način na koji razumijemo svijet unutar i oko nas - ne postoji suglasnost oko toga što je ona, kako je povezana s visokoorganiziranom materijom ili koja je njena uloga u životu.
Još od ranih dana računala znanstvenici su dokazivali da su subjektivna, pojavna stanja koja sačinjavaju život uma blisko povezana s informacijama koje mozak u to vrijeme izražava. Pa ipak, nisu imali alate pomoću kojih bi pretvorili ovaj predosjećaj u konkretnu i predvidljivu teoriju. Sada je psihijatar i neuroznanstvenik po imenu Giulio Tononi sa sveučilišta Wisconsin-Madison došao u centar pažnje. Tononi je razvio i dotjerao ono što zove integriranom teorijom informacija (IIT) svijesti.
Stanja svijesti su vrlo odvojena; informacijski su vrlo bogata. Možete biti svjesni toliko stvari da ih nije moguće niti izbrojiti: možete gledati kako vaš sin svira klavir na koncertu, na primjer; možete gledati cvijeće vani u vrtu ili Gauguinovu sliku na zidu.
Ove informacije su također vrlo integrirane. Koliko god se trudili, ne možete se prisiliti da gledate svijet crno-bijelo...
|
Efficient software development
In current days, a huge number of development tools proliferate, many of them "visual design" based. The most typical example is Visual Studio, the tool that Microsoft sells to make developers use its products and its development platform. It is also common to require huge teams of developers and that applications are developed with countless tiers looking for a supposed "independence" between different aspects (such as presentation, business logic and backend). And, on top of all of that, it is widely recognized that software is complex by nature. Meaning that creation of the simplest piece may require more than a trivial line of code. All of the above has originated a number of different problems, making Information Technologies to be the required Evil in most (if not all) organizations worldwide.
But, surprisingly enough, many popular applications are out there used by thousands (sometimes millions) of users, that resolve decently sophisticated users’ needs and are quite stable, and keep evolving as time goes by without that being an impediment for these being used very broadly.
One of the secrets behind that type of applications is simply that they are cleverly developed; encapsulating most of its complexity in smart code components, and avoiding unnecessary redundancy as well as unnecessary complexity layers which don’t do other thing but just further complicate matters.
Brook’s law
Fred Brooks stated in 1975 a law that is very true even in the current century: "Adding manpower to a late software project makes it later".
This simply means that a project which is complex by nature is more difficult to be catch up by new comers to it, making it even more complex to spread out the understanding of the same among those new members.
The first step toward efficient software development consists in...
|
|
Učinkovit razvoj softvera
Ovih dana, namnožio se golem broj razvojnih alata, od kojih se mnogi temelje na "vizualnom dizajnu". Najtipičniji primjer je Visual Studio, alat kojeg Microsoft prodaje kako bi programere natjerao da koriste njegove proizvode i njegovu razvojnu platformu. Također je uobičajeno da to zahtijeva goleme timove programera i da su te aplikacije razvijene s nebrojenim slojevima u potrazi za navodnom "neovisnošću" između različitih aspekata (na primjer prezentacije, poslovne logike i stražnjeg kraja - backend). I, povrh svega, često se naširoko priznaje da su računalni programi po prirodi kompleksni. Što znači da kreiranje i najjednostavnijeg dijela može zahtijevati više od trivijalne linije koda. Sve gorenavedeno stvorilo je brojne različite probleme i učinilo informacijske tehnologije nužnim zlom u većini (ako ne i svim) organizacijama diljem svijeta.
Ali, što prilično čudi, postoje mnoge popularne aplikacije koje koriste tisuće (ponekad i milijuni) korisnika, a koje kvalitetno rješavaju sofisticirane potrebe korisnika i prilično su stabilne, a nastavljaju se s vremenom razvijati i nije im zapreka što se naširoko koriste.
Jedna od tajni za taj tip aplikacija je da su one jednostavno pametno programirane; obuhvaćaju većinu svoje složenosti u pametnim komponentama koda i izbjegavaju nepotrebnu redundantnost kao i nepotrebne složene slojeve koji ne rade ništa drugo osim što dodatno kompliciraju stvari.
Brooksov zakon
Fred Brooks objavio je 1975. godine zakon koji je vrlo istinit čak i u ovom stoljeću: "Dodavanje ljudstva softverskom projektu koji kasni, dodatno odgađa projekt".
To jednostavno znači da je novim ljudima teže sustići projekt koji je složen po prirodi, a još je složenije postići da ga ti novi ljudi razumiju.
Prvi korak prema učinkovitom razvoju softvera sastoji se od...
|
|
|
|
|
A better world for frequent fliers
I'm hoping that the absurd security proposals that have been put forward by some governments in the wake of the recent scare over Detroit will be confronted with a dose of good old common sense. What's still required, is a chorus of frequent travellers who've been out there plying the skies over the past year and have contributed to keeping the world's big airlines in business. While government security agencies might have some persuasive arguments regarding tighter measures, the people who ultimately finance the whole apparatus need to speak up and highlight some of the absurdities.
In the absence of such voices, here are a few thoughts on how to shake up the system:
1. Make security screeners more valued. Air traffic control is not a low-skill, low-paid profession, so why should security screening be any different? If governments want to demonstrate they're serious about security and about creating a climate for people to travel then there needs to be a rethink on the hiring front. The private and public sector need to recognise that things will run more smoothly if they create a work environment that not only attracts brighter, more service-minded souls but also shows them a career track beyond telling people to take off their shoes.
2. Consider segregated security channels. Once upon a time this column advocated special lanes for junior (children), amateur (first to fifth-time fliers) and professional travellers (certified frequent fliers who know how to behave when they reach a conveyor belt) to make things...
|
|
Bolji svijet za ljude koji često putuju zrakoplovom
Nadam se da će se apsurdni sigurnosni prijedlozi, koje su pogurale neke vlade kao posljedicu posljednjeg zastrašujućeg događaja iznad Detroita, suočiti s dozom starog dobrog zdravog razuma. Ono što je i dalje potrebno je određeni broj čestih putnika koji su putovali nebom protekle godine i doprinijeli tome da velika svjetska zrakoplovna poduzeća nastave poslovati. Dok državne sigurnosne agencije možda i imaju određene uvjerljive argumente vezane uz čvršće mjere, ljudi koji u konačnici i financiraju cijeli sustav trebaju govoriti otvoreno i istaknuti neke od apsurda.
U nedostatku takvih mišljenja, ovdje je nekoliko ideja kako poboljšati sustav:
1. Učinite da se sigurnosno osoblje pri zaštitnom pregledu putnika i robe više cijeni. Kontrola zračnog prometa nije zanimanje za niskokvalificirane osobe niti je slabo plaćeno, pa zašto bi onda sigurnosna provjera trebala biti drugačija? Ako vlade žele pokazati da su ozbiljne oko sigurnosti i oko kreiranja klime za putovanje ljudi onda trebaju preispitati zapošljavanje. Privatni i javni sektor trebaju prepoznati da će se stvari odvijati s manje problema ako oni stvore radnu okolinu koja će, ne samo privlačiti veselije duše više sklone radu, nego im i pokazati put za karijeru koji je od većeg značenja nego traženje od ljudi da skinu cipele.
2. Razmotrite odvojene sigurnosne kanale. Jednom davno ova je kolumna zastupala posebne trake za juniore (djecu), amatere (ljude koji lete između 1 i 5 puta) i profesionalne putnike (potvrđeni česti putnici koji znaju kako se vladati kada dođu do transportne trake) kako bi stvari...
|
|
|
|
|
Restaurant "The Dining Room" at the Ashmolean museum, Oxford
This restaurant has the good fortune to sit atop the roof of the Ashmolean museum - and the wonder of its situation is twofold. There is the pleasure of ascending the white stone staircase that runs up through the centre of the building, which allows snapshots of all the floors simultaneously as you climb; second, there are the views over Oxford from the light-flooded restaurant, with glass on all sides.
I recently went there twice in a day. In the morning I met a former tutor for coffee. When I reached the top, a little out of breath, the place was bustling. The design of the restaurant is 1970s retro: wooden chairs are all ergonomic and curvy, there is a moss green velvet sofa that runs the length of one wall, and the light fittings are huge snowball-like white spheres composed of "individual feathers". My black coffee was good and my croissant warm and buttery. Best of all, Alan Bennett was sitting two tables away.
When I returned that evening, the museum was closed. The Dining Room was reached by an entrance round the corner. It's a shame, though, that dining in the evening means missing out on the staircase - there's a lift instead.
The menu offers many ways to eat a meal. There are pumpkin ravioli with sage and pumpkin seed butter and steak tartare; a selection of cheese; and then seven "large dishes", as well as puddings.
This may sound confusing but, as the menu is available from lunchtime onwards, it means you can have a light lunch, a glass of wine with some nibbles or a full meal. I suppose the multifunctional menu makes sense at what is, essentially, a tourist attraction, with a constant stream of people visiting all day.
After really fresh red radishes and the delightfully creamy quail's eggs, my friend and I...
|
|
Restoran "Dining Room" u Ashmoleovom muzeju, Oxford
Ovaj restoran ima sreću što sjedi na vrhu krova Ashmoleovog muzeja - a čudo njegovog položaja je dvostruko. Imate zadovoljstvo uspinjanja po bijelom kamenom stubištu koje ide kroz centar zgrade, a koje omogućava gledanje svih katova istovremeno dok se penjete; drugo, imate pogled preko Oxforda iz svjetlom preplavljenog restorana, okruženog staklom.
Nedavno sam otišao tamo dvaput u jednom danu. Ujutro sam se susreo s nekadašnjim učiteljem na kavi. Kada sam stigao na vrh, dašćući, mjesto je vrvjelo. Dizajn restorana je u retro stilu 1970-tih: drvene stolice su u potpunosti ergonomske i pune krivulja, tamo je i baršunasti kauč boje zelene mahovine koji se proteže duljinom jednog zida, a rasvjetna tijela su goleme bijele kugle nalik na snježne grude koje se sastoje od "individualnih pera". Moja crna kava je bila dobra a moja kifla je bila ugrijana i poput maslaca. Što je najbolje, Alan Bennett je sjedio dva stola dalje.
Kada sam se vratio te večeri, muzej je bio zatvoren. U "Dining Room" sam ušao kroz ulaz iza ugla. Šteta je, doduše, da dolazak na večeru ujedno znači i propuštanje stubišta - umjesto njega postoji lift.
Jelovnik nudi mnogo načina na koje možete jesti obrok. U njemu su ravioli od tikve s kaduljom i maslac od tikvinih sjemenki i tatarski biftek; izbor sireva; a zatim i sedam "glavnih jela", kao i pudinga.
To može zvučati zbunjujuće, ali budući da je jelovnik dostupan od vremena ručka nadalje, to znači da možete imati lagan ručak, čašu vina uz grickalice ili puni obrok. Pretpostavljam da multifunkcionalni jelovnik ima smisla u restoranu koji je prvenstveno turistička atrakcija i kroz koji svakodnevno prolazi rijeka posjetitelja.
Nakon zaista svježih crvenih rotkvi i očaravajuće kremastih jaja prepelice, moj prijatelj i ja...
|
|
|
|
|
Ribbons instead of rocks
How fashion jewellery is filling a hole in a complex jewellery market?
As the fine jewellery market continues to stumble through the recession, a lucrative hole in the sector has been discovered. Pieces from the likes of high fashion houses Marni and Lanvin, made with little more than a few pieces of coloured resin and a grosgrain ribbon, are growing in popularity with consumers. Many other designer brands - from Donna Karan to Versace - are keen to exploit this new-found territory.
"There is huge growth potential in this category," says Bridget Cosgrave, buying and fashion director at London boutique Matches, who is aiming her fashion house jewellery ranges at both regular clothes-buying customers and a new fashion jewellery collector who will pay thousands for the newest pieces. According to Cosgrave, sales of jewellery at Matches have grown 50 per cent in the past two years, and jewellery now accounts for 20 per cent of the company's total sales.
François Curiel, Christies' international head of jewellery, says: "Whereas 15 or 20 years ago the fashion houses were doing fashion, now they're doing jewellery too".
The jewellery business is worth something like $10bn a year - before you factor in diamonds. But also, a fan of Dior feels more comfortable buying a Dior necklace than going through the door of a jewellery house where she doesn't know anyone and doesn't feel comfortable.
As being on trend becomes more important than wearing precious jewels, advances in quick and cheap jewellery production have allowed fashion houses to supply exciting new collections...
|
|
Vrpce umjesto dragog kamenja
Kako modni nakit nadoknađuje nedostatak na složenom tržištu nakita?
Dok tržište kvalitetnog nakita nastavlja u recesiji posrtati, otkriven je unosni nedostatak u tom području. Uzorci poput onih iz kuća visoke mode Marni i Lanvin, napravljeni od svega nekoliko komada obojene smole i vrpce od grube tkanine, postaju sve popularniji kod potrošača. Mnoge druge dizajnerske robne marke - od Donne Karan do Versacea - jedva čekaju da iskoriste ovo novootkriveno područje.
"Postoji golem potencijal rasta u ovoj kategoriji," kaže Bridget Cosgrave, upraviteljica za nabavu i modu u londonskom butiku Matches, kojoj je cilj da nakit njezine modne kuće kupuju i redoviti kupci odjeće i novi kolekcionari modnog nakita koji će platiti tisuće za najnovije komade. Prema gospođi Cosgrave, prodaja nakita u butiku Matches narasla je 50 posto u prošle dvije godine, te nakit sada čini 20 posto ukupne prodaje tvrtke.
François Curiel, šef u međunarodnom odjelu za nakit kuće Christies, kaže: "Dok su se prije 15 ili 20 godina modne kuće bavile modom, sada se također bave i nakitom".
Posao s nakitom vrijedi otprilike 10 milijardi dolara godišnje - ne računajući dijamante. No također, ljubiteljica Diora osjeća se ugodnije kada kupuje Diorovu ogrlicu nego kada ulazi u draguljarsku kuću u kojoj nikoga ne poznaje i ne osjeća se ugodno.
Budući da biti u trendu postaje važnije od nošenja dragocjenih dragulja, napredak u brzoj i jeftinoj proizvodnji nakita je omogućio modnim kućama da nabavljaju uzbudljive nove kolekcije...
|
|
|
