Computing |
|
Informatika |
Rearranging the furniture with software
|
|
Promjena rasporeda namještaja uz pomoć softvera
|
Medicine |
|
Medicina |
End of daily injections
|
|
Svakodnevnim je injekcijama došao kraj
|
Technology |
|
Tehnologija |
USB interface fingerprinting
|
|
Uzimanje otisaka prstiju iz USB sučelja
|
Science |
|
Znanost |
We need to think creatively about space travel
|
|
Trebamo kreativno razmišljati o putovanju u svemir
|
Two planets, one orbit
|
|
Dva planeta, jedna orbita
|
Miscellaneous |
|
Razno |
Another way to predict a baby's sex
|
|
Još jedan način za predviđanje spola djeteta
|
Africa may have two elephant species
|
|
U Africi bi mogle postojati dvije vrste slonova
|
Fashion |
|
Moda |
Red and berried
|
|
Crveno i bobičasto
|
|
|
|
|
Rearranging the furniture with software
Is that new sofa looking a bit out of place where you put it?
The days of endlessly shuffling furniture around to see which arrangement works best could soon be over, thanks to software that plans the layout for you.
The "Make It Home" program takes virtual room design a step further than manual systems like the program available on furniture retailer IKEA's website.
Users of the IKEA program manually rearrange cupboards, cookers and sink units on-screen to see how they will fit into their kitchen.
"We want to automatically generate a number of ideas about how people can best place their furniture," says Sai-Kit Yeung of the University of California, Los Angeles.
The software treats a room as a container for furniture objects of known size, and which may have key relationships with each other.
For instance, a TV is a "first-tier object" that must be placed next to a second-tier object such as a Blu-ray device.
Similarly, a dining table could be linked to another table so that these items automatically stay together in all variations of the room layout.
Users can also specify sight lines that require, for example, that a window or TV be visible from a certain couch or armchair...
|
|
Promjena rasporeda namještaja uz pomoć softvera
Čini li vam se da ste svoj novi kauč stavili na pogrešno mjesto?
Uskoro bi mogao doći kraj danima beskrajnog prebacivanja namještaja uokolo kako biste ustanovili koji vam raspored najbolje odgovara, i to zahvaljujući softveru koji planira raspored umjesto vas.
Program "Make It Home" podiže virtualni dizajn prostora na novu razinu u odnosu na ručne sustave poput programa dostupnih na internetskoj stranici prodavača namještaja IKEA.
Korisnici programa IKEA ručno razmještaju ormare, kuhala i sudopere na ekranu da bi vidjeli kako se uklapaju u njihovu kuhinju.
"Želimo automatski stvoriti cijeli niz ideja o tome kako ljudi mogu najbolje postaviti svoj namještaj", kaže Sai-Kit Yeung sa Sveučilišta u Kaliforniji, Los Angeles.
Softver tretira sobu kao spremnik za objekte namještaja poznatih veličina, koji mogu imati ključne odnose jedni prema drugima.
Na primjer, TV je "objekt prvog reda" koji se mora postaviti pored objekta drugog reda poput Blu-ray uređaja.
Slično tome, stol za blagovanje može se povezati s drugim stolom, pa ovi objekti automatski ostaju zajedno u svim varijacijama rasporeda unutar prostorije.
Korisnici također mogu odrediti linije pogleda koje zahtijevaju, na primjer, da prozor ili TV budu vidljivi iz određenog kauča ili fotelje...
|
|
|
|
|
End of daily injections
A new drug-release implant that could deliver timed doses for a year may soon help patients avoid daily injections.
So say Bob Farra and colleagues, who are developing the pacemaker-like device.
Inserted under the skin, it features a chip with a number of metal-walled wells containing a drug.
To seal the wells without using heat, which could affect the potency of the drug inside, the group uses a special process.
"It's like forcing together pieces of a puzzle that don't quite fit," says Farra.
The process crushes the lid to the sides of the well, forming a tight seal.
Each well is wired to a battery.
When an electric current is applied to a well, part of the container melts, releasing the drug.
The current can be controlled from outside the body or can be pre-programmed.
The team are now testing a 20-well version of the device in people with osteoporosis.
The only bone-building therapy on offer for these individuals is a daily injection of parathyroid hormone, and many are unwilling to commit to this, says Farra...
|
|
Svakodnevnim je injekcijama došao kraj
Novi implantat za otpuštanje lijeka koji može otpustiti vremenski tempirane doze tijekom godine dana uskoro bi mogao pomoći pacijentima da izbjegnu svakodnevne injekcije.
Tako kažu Bob Farra i njegovi kolege, koji razvijaju uređaj nalik na pacemaker.
Uređaj se umeće pod kožu i ima čip s brojnim izvorima koji sadržavaju lijek, a koji su oklopljeni metalom.
Kako bi zapečatili izvore bez korištenja topline, a što bi moglo utjecati na potentnost lijeka unutar njih, grupa koristi poseban proces.
"On je nalik prisilnom slaganju slagalice od dijelova koji se ne uklapaju u potpunosti", kaže Farra.
Proces zgnječi poklopce s obje strane izvora, što stvara nepropusnu brtvu.
Svaki izvor je priključen na bateriju.
Kada se na izvor primijeni električna struja, dio spremnika se otopi, što otpušta lijek.
Strujom se može upravljati izvan tijela ili je se može unaprijed programirati.
Tim sada testira verziju uređaja s 20 izvora kod osoba s osteoporozom.
Jedina dostupna terapija za izgradnju koštane mase kod tih pojedinaca je svakodnevna injekcija paratiroidnog hormona, a mnogi se nisu voljni na to obvezati, kaže Farra...
|
|
|
|
|
USB interface fingerprinting
Would your company know if the blueprints for its next invention had been stolen by an office interloper, who had quietly copied them onto a memory key or an iPod?
Probably not.
But now "USB interface fingerprinting" has been discovered, and it can identify which files have been targeted in such attacks.
Data theft via USB ports is rife, says Alexandra Brodie, an intellectual property lawyer.
"We are encountering increasing volumes of IP theft committed this way, with companies losing their trade secrets and accumulated know-how," she says.
Hackers can copy vast numbers of documents using document-scavenging tools.
The system springs to life when a memory key is plugged into a PC running some versions of Windows.
It automatically copies the contents of the "My Documents" folder.
Now there is a way to spot such data theft.
Vasilios Katos and Theodoros Kavallaris at the Democritus University of Thrace in Komotini, Greece, have been testing every make and model of USB key and iPod/iPhone.
They have discovered that each one has a distinctive transfer rate when copying data from a PC's hard drive.
This is due to the differences in the components that go into making each type of device...
|
|
Uzimanje otisaka prstiju iz USB sučelja
Bi li vaša tvrtka znala da su nacrti za njen sljedeći izum ukradeni od strane uredskog uljeza, koji ih je potajno kopirao na memorijski ključić ili na iPod uređaj?
Vjerojatno ne.
Ali sada je otkriveno "uzimanje otisaka prstiju iz USB sučelja", a ono može identificirati koje su datoteke bile cilj takvih napada.
Krađa podataka preko USB utora je raširena, kaže Alexandra Brodie, odvjetnica za intelektualno vlasništvo.
"Susrećemo se s povećanjem obujma krađa intelektualnog vlasništva počinjenih ovim putem, a tvrtke gube poslovne tajne i akumulirano znanje i iskustvo," kaže ona.
Hakeri mogu kopirati ogroman broj dokumenata pomoću alata za pretraživanje dokumenata.
Sustav se aktivira kada se memorijski ključić uključi u PC koji pokreće neku verziju Windowsa.
On automatski kopira sadržaj direktorija "My Documents".
Sada postoji način da se uoči takva krađa podataka.
Vasilios Katos i Theodoros Kavallaris s Trakijskog sveučilišta Democritus u Komotini, Grčka, ispitivali su svaku marku i model USB štapića i iPod/ iPhone uređaja.
Oni su otkrili da svaki od njih ima karakterističnu brzinu prijenosa kada kopira podatke s tvrdog diska PC računala.
To se događa zbog razlika između komponenti koje sačinjavaju svaki tip uređaja...
|
|
|
|
|
We need to think creatively about space travel
During each of the Apollo flights, I stayed home from school, huddled in the basement near the television.
I imagined the possibility that I might experience the excitement of space travel one day.
It did not happen.
Space exploration has been reduced.
No one except a billionaire or two has ever vacationed in space.
The moon is not being mined for rare or expensive ore.
Aside from communications satellites, space is devoid of industry.
What happened?
Why did the dream of unlimited space travel and a vast new universe of possibilities for humanity dry up and fizzle?
The answer is relatively simple: reality prevailed.
Space travel is expensive and dangerous, and there is almost no scientific justification for it.
All these factors stem from the same problem: most of the incredible cost of space travel goes into keeping humans alive during the process, leaving little money for other things.
We have to re-evaluate our childhood dreams.
It is important to acknowledge, first of all, that advances have been made.
We have sent robots to places humans could never have survived...
|
|
Trebamo kreativno razmišljati o putovanju u svemir
Tijekom svakog od Apollo letova, ostao sam kod kuće umjesto odlaska u školu, zbijen u podrumu kraj televizora.
Zamišljao sam mogućnost da bih jednog dana mogao iskusiti uzbuđenje putovanja u svemir.
To se nije dogodilo.
Istraživanje svemira se smanjilo.
Nitko osim nekolicine milijardera nije nikada boravio u svemiru.
S Mjeseca se ne vadi rijetka ili skupa rudača.
Osim komunikacijskih satelita, svemir je bez industrije.
Što se dogodilo?
Zašto se san o neograničenom putovanju svemirom i brojnim novim svemirskim mogućnostima za čovječanstvo osušio i doživio neuspjeh?
Odgovor je relativno jednostavan: stvarnost je prevladala.
Putovanje u svemir je skupo i opasno, a gotovo da i nema znanstvenog opravdanja za njega.
Svi ovi faktori proizlaze iz istog problema: većina nevjerojatno visoke cijene putovanja u svemir otpada na održavanje ljudi živima tijekom tog procesa, što ostavlja vrlo malo novca za druge stvari.
Moramo ponovo procijeniti svoje snove iz djetinjstva.
Važno je priznati, prije svega, da je postignut određen napredak.
Poslali smo robote na mjesta na kojima ljudi nikada ne bi mogli preživjeti...
|
Two planets, one orbit
The Kepler telescope discovered a planetary system unlike any seen before.
Two of its apparent planets share the same orbit around their star.
If the discovery is confirmed, it would bolster a theory that Earth once shared its orbit with a Mars-sized body that later crashed into it, resulting in the moon's formation.
The two planets are part of a four-planet system dubbed KOI-730.
They circle their sun-like parent star every 9.8 days at exactly the same orbital distance, one permanently about 120 degrees ahead of the other.
In the night sky of one planet, the other world must appear as a constant, blazing light.
Gravitational "sweet spots" make this possible.
When one body (such as a planet) orbits a much more massive body (a star), there are two points along the planet's orbit where a third body can orbit stably.
These lie 120 degrees ahead of and 120 degrees behind the smaller object.
In theory, matter in a disc of material around a newborn star could coalesce into such planets, but no one had spotted evidence of this before.
Systems like this are not common, as this is the only one we have seen so far...
|
|
Dva planeta, jedna orbita
Teleskop Kepler otkrio je planetarni sustav koji nije sličan niti jednom viđenom do sada.
Dva njegova vidljiva planeta dijele istu orbitu oko svoje zvijezde.
Ako otkriće bude potvrđeno, to će poduprijeti teoriju da je Zemlja nekoć dijelila svoju orbitu s tijelom veličine Marsa koje se kasnije sudarilo s njom, te rezultiralo stvaranjem Mjeseca.
Dva planeta su dio sustava s četiri planeta po nazivu KOI-730.
Oni naprave krug oko svoje matične zvijezde nalik Suncu svakih 9,8 dana na identičnoj orbitalnoj udaljenosti, od kojih je jedna konstantno 120 stupnjeva ispred druge.
Na noćnom nebu jednog planeta drugi bi svijet izgledao kao konstantno bliješteće svjetlo.
Ovo omogućavaju gravitacijske "slatke točke".
Kada jedno tijelo (kao što je planet) kruži u orbiti oko znatno masivnijeg tijela (zvijezde), postoje dvije točke duž orbite planeta gdje treće tijelo može stabilno biti u orbiti.
Te točke leže 120 stupnjeva ispred i iza manjeg objekta.
U teoriji, tvar koja se nalazi u prstenu oko novorođene zvijezde mogla bi se spojiti u takve planete, ali nitko do sada nije uočio nikakve dokaze za to.
Sustavi poput ovoga nisu česti, jer je ovo jedini takav kojeg smo do sada vidjeli...
|
|
|
|
|
Another way to predict a baby's sex
Will a baby be a boy or a girl?
If the mother started her period at a young age, it is more likely to be a girl.
That's according to Misao Fukuda at the M&K Health Institute in Hyogo, Japan, and colleagues, who found subtle differences in sex ratios of children depending on when a mother entered menarche.
Fukuda asked over 10,000 mothers to tell him the age at which they had begun their period and the sex of their baby.
Forty six per cent of the children born to women who began their periods at age 10 were boys.
This figure rose to 50 per cent when the woman began her period at 12, and 53 per cent when the women entered menarche at age 14.
Fukuda points to previous research demonstrating higher levels of the female sex hormone oestradiol in women who entered menarche before the age of twelve...
|
|
Još jedan način za predviđanje spola djeteta
Hoće li dijete biti dječak ili djevojčica?
Ako majka dobila prvu mjesečnicu u mladoj dobi, vjerojatnije je da će biti djevojčica.
Tako smatra Misao Fukuda sa Zdravstvenog instituta M&K u gradu Hyogo, Japan, i njegovi kolege, koji su otkrili suptilne razlike u omjeru dječjih spolova ovisno o tome kada je majka dobila prvu mjesečnicu.
Fukuda je zamolio više od 10.000 majki da mu kažu u kojoj su dobi počele dobivati mjesečnicu i kojeg je spola njihovo dijete.
Četrdeset i šest posto djece onih žena koje su dobile prvu mjesečnicu u dobi od 10 godina bili su dječaci.
Ova je brojka porasla na 50 posto kada je žena počela dobivati mjesečnicu s 12 godina, te 53 posto kada je žena dobila prvu mjesečnicu u dobi od 14 godina.
Fukuda ukazuje na prethodna istraživanja koja pokazuju višu razinu ženskog spolnog hormona estradiola u žena koje su prvu mjesečnicu dobile prije svoje dvanaeste godine...
|
Africa may have two elephant species
There may be grounds for doubling the number of African elephant species, according to DNA evidence comparing the genomes of the living elephant species and extinct relatives.
The finding backs arguments for conserving savannah and forest elephants separately, rather than treating them as one species.
"The forest elephant is half the size of the savannah elephant. Their body shape and how they look is quite different," says David Reich, an evolutionary biologist at Harvard Medical School.
Reich and colleagues compared the DNA of 375 genes for the forest, savannah and Asian elephants, and the extinct woolly mammoth; and also from the extinct mastodon which split from these elephant groups much earlier in their evolutionary history.
They looked at the differences in the DNA to estimate when each population diverged.
"What was really surprising was that the forest elephant and the savannah elephant were as diverged as the Asian elephant and woolly mammoth," says Reich...
|
|
U Africi bi mogle postojati dvije vrste slonova
Mogli bi postojati temelji za udvostručavanje broja afričkih vrsta slonova, prema DNK dokazima koji uspoređuju genome živućih vrsta slonova s njihovim izumrlim rođacima.
Otkriće podupire argumente za odvojeno očuvanje slonova iz savane i iz šume, umjesto da ih se tretira kao jednu vrstu.
"Šumski slon je upola manji od onog iz savane. Njihov se oblik tijela i izgled znatno razlikuju," kaže David Reich, evolucijski biolog s Medicinskog fakulteta u Harvardu.
Reich i njegovi kolege usporedili su DNK u 375 gena slonova iz šume, slonova iz savane i azijskih slonova, kao i izumrlog vunastog mamuta; isto su učinili i za izumrlog mastodonta koji se od ovih grupa slonova razdvojio znatno ranije u njihovoj povijesti evolucije.
Promatrali su razlike u DNK kako bi procijenili kada se svaka pojedina populacija divergirala (razgranala).
"Ono što je bilo stvarno iznenađujuće je da su slon iz šume i slon iz savane bili jednako divergirani kao i azijski slon i vunasti mamut", kaže Reich...
|
|
|
|
|
Red and berried
Of all the colours in the rainbow, red might well be the hardest to wear.
And yet, red can be notably chic and festive, as demonstrated on runways everywhere, and in the December issue of British Vogue, which has 12 pages devoted to the story "Red Alert".
There is red at Michael Kors (a Crayola-toned jersey dress in this season's favourite silhouette, the one shoulder), and at Akris, in the form of a carmine-coloured ensemble featuring wool trapezoid embroidery on silk tulle.
The New York-based designer Chocheng offers a range of cardinal hunting jackets; Miuccia Prada a deep-V mini dress in velvet brocade, a cherry leather raincoat and a pair of lustworthy platform shoe booties (to name just a few items); Alexandre Herchcovitch provides two mismatched red prints in one dress; and Escada, which never goes a season without offering something in its trademark blue-red, a perfectly-tailored jacket and cropped pants combo that could go easily from day to night and season to season.
"The trick is keeping it modern," says Pamella DeVos of the luxury women's wear brand Pamella Roland, whose current collection includes a Faberge-egg inspired cocktail frock festooned with gold embroidery...
|
|
Crveno i bobičasto
Od svih duginih boja, crvenu je vjerojatno najteže nositi.
Pa ipak, crvena boja može biti vrlo šik i svečana, kao što nam pokazuju modne piste diljem svijeta, a i prosinačko je izdanje britanskog Vogua posvetilo 12 stranica priči "Crvena uzbuna".
Crveno postoji kod Michaela Korsa (haljina od džerseja u Crayola tonovima s omiljenim krojem sezone, jednim ramenom), kao i kod Akrisa, u vidu jarkocrvenog kompleta s vunenim trapezoidnim vezom na svilenom tilu.
Njujorški dizajner Chocheng nudi niz lovačkih jakni u kardinalski crvenoj boji; Miuccia Prada mini haljinu od baršunastog brokata s dubokim V-izrezom, kožnatu kabanicu u boji trešnje i par poželjnih čizmica s platformom (da nabrojimo samo neke); Alexandre Herchcovitch nudi dva neusklađena crvena otiska u jednoj haljini; a Escada, koja svake sezone ponudi nešto u svojoj prepoznatljivoj plavo-crvenoj boji, nudi kombinaciju savršeno krojene jakne i hlača kraćih nogavica koju se lako može nositi od jutra do mraka i od sezone do sezone.
"Trik je zadržati suvremenost", kaže Pamella DeVos iz luksuzne ženske modne kuće Pamella Roland, čija sadašnja kolekcija uključuje koktel haljinu nadahnutu Fabergeovim jajima i ukrašenu zlatnim vezom...
|
|
|
