Society

Društvo

The happiness agenda

 

Sreća na dnevnom redu

 

What do we mean by "happiness"?

 

Što podrazumijevamo pod riječju "sreća"?

 

Is wealth important to our happiness?

 

Je li bogatstvo važno za našu sreću?

 

Time for action

 

Vrijeme je za akciju

 

Health problems

 

Zdravstveni problemi

 

An unhealthy obsession

 

Nezdrava opsesija

 

Positive psychology

 

Pozitivna psihologija

 

Happiness online

 

Sreća na internetu

 

The happiness agenda

Next week, 200,000 questionnaires will be going out to homes across the UK from the Office for National Statistics. They will include four simple questions (how satisfied are you with your life nowadays, how happy did you feel yesterday, how anxious did you feel yesterday and to what extent do you feel the things you do in your life are worthwhile). This will be the first such questionnaire in the UK. Other nations collect some happiness data - especially the US - and France has plans to collect similar information. But the UK is taking this nationwide study to a new level.

The data will enable citizens to make better life decisions and help win support for wiser social policies. At the personal level, happiness data can challenge common preconceptions. It can reveal the best places to live, whether a long daily commute will truly be a price worth paying for the benefits of living in the suburbs, whether living next to a wind farm causes any long-term distress, and many more. Happiness data might shed light on the impact of unemployment on people's well-being, and what that might mean for those deciding whether to take up low-paid work that barely offsets the loss of unemployment-benefit payments...

Sreća na dnevnom redu

Sljedećeg će tjedna iz Ureda za nacionalnu statistiku oko 200.000 anketa biti poslano u domove diljem Ujedinjenog Kraljevstva. One će sadržavati četiri jednostavna pitanja (koliko ste danas zadovoljni sa svojim životom, koliko ste se sretno osjećali jučer, koliko ste jučer bili uznemireni, te do koje razine osjećate da su stvari koje radite u životu vrijedne toga). Ovo će biti prva takva anketa u Ujedinjenom Kraljevstvu. I druge države prikupljaju neke podatke o sreći - posebno SAD - a i Francuska planira prikupiti slične podatke. No, Ujedinjeno Kraljevstvo podiže ovu nacionalnu studiju na novu razinu.

Podaci će omogućiti građanima donošenje boljih životnih odluka i pomoći im pri dobivanju podrške za mudriju socijalnu politiku. Na osobnoj razini, podaci o sreći bi mogli dovesti u pitanje uobičajene predrasude. Mogli bi otkriti najbolja mjesta za život, je li dug put na posao uistinu cijena koju vrijedi platiti zbog prednosti života u predgrađu, da li život pored farme vjetroelektrana uzrokuje dugoročnu patnju, te još mnogo toga. Podaci o sreći mogli bi rasvijetliti i utjecaj nezaposlenosti na dobrobit ljudi, te što bi taj utjecaj mogao značiti za one koji odlučuju hoće li prihvatiti slabo plaćen posao, a koji jedva nadoknađuje gubitak naknade za nezaposlene...

What do we mean by "happiness"?

What is so tough about studying happiness? One problem is that researchers often measure different things and then talk about them as though they were interchangeable measures of the same thing. We can measure how happy someone is in the moment or how satisfied they are with their lives, and while both are interesting, they are not the same. For instance, we now know that once you start earning about $75,000 per year, your happiness won't increase with more income, but your satisfaction will.

There is a widespread belief that it is "objective" to measure muscle contractions and cerebral blood flow but "subjective" to measure happiness by asking people how they feel. That's not true. People's reports of their emotions are incredibly reliable and they wouldn't correlate with all the other indicators of emotion if they weren't. The issue isn't what you ask, but when. Asking people to report how they felt yesterday when watching TV is not particularly useful because retrospective reports are biased. The best you can do is ask this question when people are in the middle of watching TV...

Što podrazumijevamo pod riječju "sreća"?

Što je to toliko teško kod proučavanja sreće? Jedan od problema je u tome što znanstvenici često mjere različite stvari, a onda govore o njima kao da su međusobno zamjenjive mjere jedne te iste stvari. Možemo izmjeriti koliko je netko sretan u nekom trenutku ili koliko su ljudi zadovoljni svojim životima, no iako su oba podatka zanimljiva, nisu ista. Na primjer, sada znamo da nakon što počnete zarađivati 75.000 dolara godišnje, vaša se sreća neće povećati s većim prihodom, ali vaše zadovoljstvo hoće.

Postoji rašireno uvjerenje da je "objektivno" mjeriti kontrakcije mišića i moždani protok krvi, ali je "subjektivno" mjeriti sreću ispitujući ljude kako se osjećaju. To nije točno. Izvješća ljudi o vlastitim emocijama su nevjerojatno pouzdana, a kada to ne bi bio slučaj, onda ta izvješća ne bi bila u korelaciji sa svim ostalim pokazateljima emocija. Problem nije u onome što pitate, već kada. Traženje od ljudi da kažu kako su se osjećali jučer dok su gledali TV nije osobito korisno jer su retrospektivna izvješća pristrana. Najbolje što možete učiniti je postaviti ovo pitanje upravo u trenutku kada ljudi gledaju TV...

Is wealth important to our happiness?

We have to recognise that while money isn't everything, wealth remains very important to happiness. Studies by the Nobel prize-winning economist Daniel Kahneman show that day-to-day emotional well-being rises with annual income up to $75,000, a level enjoyed by only the top 20 per cent of UK society. A separate measure, called "life evaluation", which records what people think about their own lives, goes on rising with higher income, at least up until the survey's limit of $115,000. This work lays bare the fact that there is more than one way to think about happiness - and no certainty about how best to measure it. It also highlights a common but crucial misconception: that money is not important beyond a certain level.


A given amount of money matters less as your income grows: a $1000 rise will mean a lot if you earn $10,000, but relatively little if you earn $100,000...

Je li bogatstvo važno za našu sreću?

Moramo priznati da, iako novac nije sve, bogatstvo i dalje ostaje vrlo važno za sreću. Studije koje je proveo dobitnik Nobelove nagrade, ekonomist Daniel Kahneman, pokazuju da svakodnevno emocionalno blagostanje raste s godišnjim prihodom do 75.000 dolara, što je razina u kojoj uživa svega gornjih 20 posto društva u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zasebna mjera, pod nazivom "procjena života", koja bilježi što ljudi misle o svojim vlastitim životima, nastavlja rasti sa većim prihodima, barem do granice ovog istraživanja koja je iznosila 115.000 dolara. Ovaj rad otkriva golu činjenicu kako postoji više od jednog načina na koji možemo razmišljati o sreći - te da ne postoji siguran način na koji je možemo najbolje izmjeriti. Također ističe uobičajenu ali ključnu zabludu: da novac nije bitan iznad određene razine.

Određeni iznos novca znači manje kako vam prihod raste: 1000 dolara više će vam mnogo značiti ako zarađujete 10.000 dolara, ali relativno malo ako zarađujete 100.000 dolara...

Time for action

The "Action for Happiness" project is based on two simple ideas: if we want a happier society, we must make it an explicit objective; and the science of happiness now gives us the tools for the job. The sad fact revealed by surveys is that despite big increases in income, UK and US citizens are no happier now than in the 1950s.

The reasons are fairly clear. While people care about their income, they value more how income relates to the prevailing norm. But since it is impossible for a society to improve relative income, long-term economic growth is not a feasible route to a happier society. Moreover, if we want to explain the variation of happiness, income is not the main driver.

For that we need to look at the quality of people's relationships and their mental health...

Vrijeme je za akciju

Projekt "Akcija za sreću" temelji se na dvije jednostavne zamisli: ako želimo sretnije društvo, moramo ga učiniti eksplicitnim ciljem; a znanost o sreći sada nam omogućava i alate za taj posao. Tužna činjenica koju otkrivaju istraživanja je kako građani SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva unatoč velikim povećanjima prihoda nisu nimalo sretniji danas nego 1950-tih godina.

Razlozi su prilično jasni. Iako ljudi brinu o svojim prihodima, još više cijene na koji se način njihovi prihodi odnose na prevladavajuću normu. No, budući da je društvu nemoguće poboljšati relativan dohodak, dugoročan gospodarski rast nije ostvariv put do sretnijeg društva. Osim toga, ako želimo objasniti promjene u sreći, prihod nije njihov glavni pokretač.

Stoga trebamo gledati na kvalitetu odnosa ljudi i njihovo mentalno zdravlje...

Health problems

Mental health is, in general, worse today than in the 1960s. For young people in the UK it has certainly deteriorated: twice as many adolescents have emotional or behavioural problems as in the 1970s, with similar trends seen in students in the US and Australia. The good news is there is much we can do about the bad news. Science used to be about control of nature, but in recent decades psychology and neurology have given us a new ability to manage ourselves and social structures so as to increase happiness.



We have evidence that people who care more about others are happier than selfish people. And brain-scanning studies show that someone cooperating in a prisoner's dilemma game (a problem that shows why two people might not cooperate even if it helps both to do so) has the same electrical activity in the brain's reward centre as when they have any other rewarding experience...

Zdravstveni problemi

Mentalno zdravlje je, u općenitom smislu, danas u gorem stanju nego 1960-tih godina. Za mlade u Ujedinjenom Kraljevstvu ono se definitivno pogoršalo: dvostruko više adolescenata ima emocionalne probleme ili probleme ponašanja nego 1970-tih godina, a slični trendovi su vidljivi i kod studenata u SAD-u i Australiji. Dobra vijest je da postoji mnogo toga što možemo učiniti po pitanju ovih loših vijesti. Znanost se nekada koristila za kontrolu prirode, ali su nam u posljednjih nekoliko desetljeća psihologija i neurologija omogućili upravljanje nama samima kao i društvenim strukturama kako bismo povećali razinu sreće.

Postoje dokazi da su ljudi koji brinu o drugima sretniji od sebičnih ljudi. A studije koje su koristile skeniranje mozga pokazuju da netko tko surađuje u igri dileme zatvorenika (problem koji pokazuje zašto dva čovjeka ponekad ne surađuju, čak i ako to pomaže obojici) ima istu električnu aktivnost u centru za nagradu unutar mozga kao i za vrijeme bilo kojeg drugog iskustva koje nagrađuje...

An unhealthy obsession

The pursuit of happiness is fine, but little by little it has turned into an obsession, an imposition - a secular religion even. It all started with the enlightenment. Happiness was not welcome to Catholics or Protestants: the goal was to redeem yourself from original sin, gain salvation and be happy in the afterlife. What we can criticise is that in the name of happiness we are making ourselves unhappy. Happiness has become a good to be sold.

Capitalism requires us both as producers and as consumers to buy, and if we have to buy, we have to look for our satisfaction in buying. That's s why most big stores or companies put the word "happiness" in their marketing: we're working for your happiness, and so on. Happiness is now mixed into everything, from food to perfumes, face creams and shampoos to health and sexuality. It is being used to erase distress and physical pain. Now you have to be satisfied, whereas before you had to be patient, to work, to be frustrated. The recent financial crisis showed people were overwhelmed by credit. They could not pay back what they spent, which was in part trying to buy happiness...

Nezdrava opsesija

Potraga za srećom je u redu, ali malo po malo ona se pretvorila u opsesiju, nametanje - čak i sekularnu religiju. Sve je počelo s prosvjetljenjem. Sreća nije dobrodošla katolicima ili protestantima: cilj je bio iskupiti se zbog istočnog grijeha, steći spasenje i biti sretan u zagrobnom životu. Ono što možemo kritizirati je da, u ime sreće, sami sebe činimo nesretnima. Sreća je postala dobro koje se prodaje.

Kapitalizam od nas zahtijeva da kupujemo, i to i kao od proizvođača i kao od potrošača, a ako moramo kupovati moramo tražiti i zadovoljstvo u kupnji. Ovo je razlog zbog čega većina velikih trgovina ili tvrtki koristi riječ "sreća" u svojem marketingu: radimo za vašu sreću, i tako dalje. Sreća se sada ubacuje u sve, od hrane do parfema, krema za lice i šampona do zdravlja i seksualnosti. Koristi se za brisanje patnje i fizičke boli. Sada morate biti zadovoljni, a prije ste morali biti strpljivi, raditi, biti frustrirani. Nedavna financijska kriza pokazala je da su ljudi do grla u kreditima. Nisu mogli vratiti ono što su potrošili, a to je dijelom bilo zbog toga što su pokušavali kupiti sreću...

Positive psychology

Martin Seligman, founding father of the discipline of positive psychology, is a relentless optimist and as such should be a healthy man indeed. He finished his new book, "Flourish", to his core message that changing certain psychological attitudes can change people's lives, and that well-being amounts to more than just positive emotions: relationships, meaning and a sense of accomplishment are just as important, he says.

Seligman is a rational optimist, in the sense that his recipes for increasing well-being are founded on empirical tests. So when he asks you to set aside 10 minutes in the evening to write down three things that went well that day, you sense it might be worthwhile. While he offers plenty of advice, "Flourish" is not "a cookbook for a better life" so much as a personal witness to what psychology can achieve to reduce suffering. If you can get through the first chapter, you will find how he came to realise that focusing exclusively on pathology can be depressing. "Once in a while I would help a patient get rid of his anger, anxiety and sadness. I thought I would then get a happy patient. But I never did. I got an empty patient", he said...

Pozitivna psihologija

Martin Seligman, utemeljitelj discipline pozitivne psihologije, neumoran je optimist i kao takav bi trebao biti uistinu zdrav čovjek. Završio je svoju novu knjigu, "Flourish" (Procvat), u skladu sa svojom temeljnom porukom kako mijenjanje određenih psiholoških stavova može promijeniti živote ljudi, te da je dobrobit više od pozitivnih emocija samih po sebi: jednako su važni odnosi, značenje i smisao ostvarenja, kaže on.

Seligman je racionalni optimist, u smislu da su njegovi recepti za povećanje blagostanja utemeljeni na empirijskim testovima. Pa kada vas pita da izdvojite 10 minuta u večernjim satima kako biste napisali tri stvari koje su vam tog dana prošle dobre, osjećate da bi to moglo biti uistinu vrijedno. Iako nudi obilje savjeta, "Flourish" nije u tolikoj mjeri "kuharica za bolji život" koliko je osobno svjedočanstvo onoga što psihologija može postići u svrhu smanjenja patnje. Ako pročitate prvo poglavlje, otkrit ćete kako je došao do zaključka da fokusiranost isključivo na patologiju može biti depresivna. "S vremena na vrijeme sam pomagao pacijentima da se riješe svoje ljutnje, tjeskobe i tuge. Smatrao sam da ću tako dobiti sretnog pacijenta. Ali nikada nisam. Dobio sam praznog pacijenta", rekao je...

Happiness online

In the digital realm, we have bloggers, tweeters or social network fiends - and people may alter the extent of their online interactions depending on mood. Are they more likely to distance themselves from Facebook when they are unhappy? Equally tricky is the desire for online popularity, which can lead people to fake happiness online to keep friends.


But the most basic problem is correlating online sentiment with real-world emotions. Sentiment has begun to be correlated with real-world opinion - but not yet emotions. For example, one group at HP Labs in Palo Alto, California, predicted a film's success by analysing the volume of responses and their sentiments on Twitter. Similarly, there is an 80 per cent correlation between Twitter sentiment on politics and old-style opinion polls.


But can living digitally actually increase happiness? Maybe. Bloggers have an improved sense of "subjective well-being" from the self-disclosure afforded by blogs. New technologies which document the details of daily life can improve memory in dementia sufferers...

Sreća na internetu

U digitalnom svijetu, imamo blogere, korisnike Twittera ili prijatelje na društvenim mrežama - a ljudi mogu mijenjati opseg svoje interakcije na internetu ovisno o raspoloženju. Je li za njih više vjerojatno da će se distancirati od Facebooka kad su nesretni? Jednako je problematična želja za internetskom popularnošću, što može navesti ljude da glume sreću na internetu kako bi zadržali prijatelje.

No, najosnovniji problem je povezanost raspoloženja na internetu s emocijama u stvarnom svijetu. Raspoloženje je počelo biti povezano s mišljenjima u stvarnom svijetu - ali ne i emocijama, bar ne još. Na primjer, jedna je grupa iz tvrtke HP Labs u Palo Altu u Kaliforniji predvidjela uspjeh filma analizom obujma reakcija i osjećaja u svezi filma na Twitteru. Isto tako, postoji 80-postotna povezanost između raspoloženja na Twitteru po pitanju politike i staromodnih anketa o javnom mnijenju.

No, može li digitalni život zapravo povećati sreću? Možda. Blogeri imaju povećan osjećaj "subjektivnog blagostanja" zbog otkrivanja detalja o sebi, a što im omogućavaju blogovi. Nove tehnologije koje dokumentiraju detalje svakodnevnog života mogu poboljšati pamćenje kod osoba koje pate od demencije...