Economy |
|
Ekonomija |
Why Asia cannot afford western-style consumption?
|
|
Zašto si Azija ne može priuštiti potrošnju u stilu zapada?
|
Ecology |
|
Ekologija |
Gas from trash
|
|
Gorivo iz smeća
|
Science |
|
Znanost |
Speedier and cheaper deep-sea exploration
|
|
Brže i jeftinije istraživanje dubokih mora
|
Born to laugh, but we learn to cry
|
|
Smijati se znamo od rođenja, no plakati učimo
|
Technology |
|
Tehnologija |
The BlackBerry Playbook
|
|
BlackBerry Playbook
|
Green light for laser displays
|
|
Zeleno svjetlo za laserske zaslone
|
Health |
|
Zdravlje |
Brain scans should not be used for lie detection yet
|
|
Skeniranje mozga još uvijek ne bismo smjeli koristiti za otkrivanje laži
|
Automotive |
|
Automobilizam |
Shopping for electric cars
|
|
Kupnja električnih automobila
|
|
|
|
|
Why Asia cannot afford western-style consumption?
An environmental consultant, Chandran Nair, author of the book "Consumptionomics", is adamant that nothing good will come to any of us if success in the new economies of the east is defined by flashy, western-style consumption.
His book is a call for Asia's developing nations to eschew consumerism and adopt a more ascetic economic model that will deliver sustainable development and save the planet from environmental disaster.
Life might not be as much fun in his world as it is for the lucky ones who become wealthy under liberal capitalism.
"Golf and car racing might be out but badminton and social dancing more popular," Nair suggests in his vision of leisure time in this new society.
But the benefits of development would be spread more widely, damage to the earth's resources would be controlled and people would probably spend less time working.
Nair's starting point is that the world simply cannot survive the consequences of the growth of highly populous Asian economies to levels of development reached by industrialised countries if that is to be achieved on the same resource-guzzling terms as western development...
|
|
Zašto si Azija ne može priuštiti potrošnju u stilu zapada?
Konzultant za okoliš, Chandran Nair, autor knjige "Consumptionomics", odlučan je u tome da nas neće zadesiti ništa dobro ako uspjeh u novim istočnim gospodarstvima bude određen blještavom potrošnjom u stilu zapada.
Njegova knjiga je poziv azijskim zemljama u razvoju da izbjegavaju konzumerizam i usvoje više asketski ekonomski model koji će omogućiti održivi razvoj i spasiti planet od ekološke katastrofe.
Život u njegovom svijetu možda i ne bi bio toliko zabavan kao što to jest za one sretnike koji su se obogatili za vrijeme liberalnog kapitalizma.
"Golf i automobilske utrke mogli bi postati nepopularni, ali badminton i društveni ples sve popularniji", sugerira Nair u svojoj viziji slobodnog vremena u tom novom društvu.
No korist od razvoja bi bila raširenija, šteta za zemljine resurse bi bila pod kontrolom i ljudi bi vjerojatno provodili manje vremena radeći.
Nairovo polazište je da svijet jednostavno ne može preživjeti posljedice rasta azijskih gospodarstava s velikim brojem stanovnika do onih stupnjeva razvoja kakve možemo vidjeti kod industrijaliziranih zemalja, ako će se taj rast postići po istim uvjetima iscrpljivanja resursa kao i kod razvoja na zapadu...
|
|
|
|
|
Gas from trash
Today the factories that make gasoline, diesel and jet fuel are huge clusters of steel pipes and tanks that consume vast amounts of energy, release toxic fumes, and run on an exhaustible resource, petroleum.
But tomorrow they might be microscopic, and they might run on the garbage hydrocarbons that are all around us.
The trick is to transform the hydrogen-based and carbon-based molecules inside these everyday items into a liquid at room temperature, thus making them suitable for use in internal-combustion engines.
The most promising efforts involve genetically modifying single-celled organisms to do this conversion work for us.
Many of these organisms already build hydrocarbons out of raw materials found in the environment, though not in a way that makes the product available for human use.
For example, algae are very good at turning carbon dioxide into fatty acids that can be refined into fuel, but getting the algae out of the water and the fatty acids out of the algae requires so much effort that the process is mostly used for pricey products, such as cosmetics.
A better solution would be to create organisms that directly "secrete" the hydrocarbon...
|
|
Gorivo iz smeća
Danas su tvornice koje proizvode benzin, dizel i mlazno gorivo velike nakupine čeličnih cijevi i spremnika i troše goleme količine energije, oslobađaju toksične plinove i troše neobnovljivi resurs, naftu.
No, već bi sutra one mogle biti mikroskopski malene i mogle bi trošiti smeće od ugljikovodika koji se nalaze svuda oko nas.
Trik je da se molekule bazirane na vodiku i ugljiku unutar tih svakodnevnih stvari pretvori u tekućinu na sobnoj temperaturi, što bi ih učinilo pogodnima za uporabu u motorima s unutarnjim izgaranjem.
Napori koji najviše obećavaju uključuju modificiranje jednostaničnih organizama kako bi oni tu pretvorbu odradili za nas.
Mnogi od tih organizama već proizvode ugljikovodike iz sirovina koje se mogu naći u okolišu, iako ne na način koji nam čini proizvod dostupnim za upotrebu.
Na primjer, alge su vrlo dobre u pretvaranju ugljičnog dioksida u masne kiseline koje se mogu rafinirati u gorivo, ali vađenje algi iz vode i masnih kiselina iz algi zahtijeva toliko truda da se proces uglavnom koristi samo za skupe proizvode, poput kozmetike.
Bolje rješenje bilo bi stvoriti organizme koji izravno "izlučuju" ugljikovodik...
|
|
|
|
|
Speedier and cheaper deep-sea exploration
The hunt for deep-sea volcanic vents, peculiar creatures of the abyss and the flight recorders of drowned aircraft could soon become much cheaper and easier thanks to spider-inspired submersibles.
Today's remotely operated submersible vehicles (ROVs) are tethered to a support ship by cables about 2.5 centimetres thick which provide electrical power.
But hauling several kilometres of thick cable through the watery depths creates debilitating drag which impedes the ROV: typical speeds are less than 2 kilometres per hour.
It needn't be that way, says submersible designer Graham Hawkes of San Francisco, who has previously built winged, carbon-fibre submarines.
Battery technology is now reaching the point where ROVs could carry their own power, in the form of lightweight, high-capacity lithium batteries.
Without the need for a thick power cable, only a thin optical fibre need be used to relay control signals.
"Go down to tether diameters of 2 to 4 millimetres and all of a sudden you have sharply reduced drag problem," says Jonathan Epstein, president of Hawkes Remotes Inc (HRI) - the company that Hawkes set up to build his ROVs - based in Richmond Point, California.
The fibre cable would be stored on the ROV itself...
|
|
Brže i jeftinije istraživanje dubokih mora
Lov na vulkanske otvore u dubokim morima, osebujna bića dubina i crne kutije potonulih zrakoplova uskoro bi mogao postati mnogo jeftiniji i lakši zahvaljujući podmornici čiji je dizajn inspiriran paukom.
Današnje podmornice na daljinsko upravljanje (remotely operated submersible vehicles - ROV-ovi) spojene su s brodom za podršku pomoću kablova debljine oko 2,5 centimetara kroz koje dobivaju električnu energiju.
Ali izvlačenje nekoliko kilometara debelog kabela kroz vodene dubine oslabljuje vučnu silu što ometa ROV: tipične brzine su manje od 2 kilometra na sat.
To ne mora biti tako, kaže dizajner podmornica Graham Hawkes iz San Francisca, koji je već gradio krilate podmornice od karbonskih vlakana.
Baterijska tehnologija sada doseže točku u kojoj bi ROV-ovi mogli nositi svoje vlastito napajanje, u obliku laganih litijskih baterija velikog kapaciteta.
Bez potrebe za debelim kabelom za napajanje, za slanje kontrolnih signala potrebna su samo tanka optička vlakna.
"Smanjite promjer spone na 2 do 4 mm i odjednom imate znatno manji problem s vučnom silom", kaže Jonathan Epstein, predsjednik tvrtke Hawkes Remotes Inc (HRI) - tvrtke koju je Hawkes odredio za izgradnju svojih ROV-ova - sa sjedištem u Richmond Pointu, Kalifornija.
Vlakna će biti pohranjena na samom ROV-u...
|
Born to laugh, but we learn to cry
Ever wondered how many of our everyday laughs, groans and sighs are instinctive rather than learned from our peers?
It now seems that only expressions of laughter and relief are instinctive, whereas other emotional outbursts need to be learned from other people.
To find out which sounds are instinctive, a team led by Disa Sauter of the Max Planck Institute for Psycholinguistics in Nijmegen, the Netherlands, asked eight deaf and eight hearing individuals to vocalise nine different emotions, but without words.
These included fear, relief, anger, hilarity, triumph, disgust and sadness.
Afterwards, Sauter and her colleagues played back the recordings to a panel of 25 hearing individuals, and asked them to match each utterance to an emotion.
It turned out that the only two easily identifiable emotional sounds made by the deaf participants were laughter and sighs of relief.
"They seem to be the strongest," says Sauter.
The panel found it easier to guess all the other emotions if the sounds came from the hearing individuals.
Even screams of terror were much less obvious from those who were deaf...
|
|
Smijati se znamo od rođenja, no plakati učimo
Jeste li se ikada zapitali koliko našeg svakodnevnog smijeha, gunđanja i uzdisaja proizlazi iz instinkta, a ne učenja od vršnjaka?
Sada se čini da su jedino zvukovi smijeha i olakšanja instinktivni, dok se drugi emocionalni iskazi moraju naučiti od drugih ljudi.
U cilju otkrivanja instinktivnih zvukova, tim pod vodstvom Dise Sauter sa Instituta za psiholingvistiku Max Planck u Nijmegenu u Nizozemskoj zatražio je od osam gluhih ljudi i osam ljudi normalnog sluha da vokaliziraju devet različitih emocija, ali bez riječi.
Te emocije su uključivale strah, olakšanje, ljutnju, veselje, ushit, zgražanje i tugu.
Kasnije su Sauter i suradnici reproducirali snimke skupini od 25 pojedinaca normalnog sluha i zatražili od njih da svakom iskazu pridruže jednu emociju.
Ispostavilo se da su jedina dva lako prepoznatljiva emocionalna zvuka koja su ispustili gluhi sudionici bili smijeh i uzdah olakšanja.
"Ti se čine najsnažnijima", kaže Sauter.
Skupini je bilo lakše pogoditi sve druge emocije ako su zvukovi dolazili od pojedinaca normalnog sluha.
Kod gluhih su čak i uzvici straha bili mnogo manje očiti...
|
|
|
|
|
The BlackBerry Playbook
The BlackBerry PlayBook, Research in Motion's forthcoming entry into the dynamic tablet PC market, will face some tough competition when it finally launches in the next few months.
But based on my experience with the device during CES this week, the PlayBook is up to the challenge.
It is fast, sleek and small and light enough to fit in a large pocket.
While it is primarily aimed at the corporate market, I think it could also be a hit with consumers.
Physically, the PlayBook is an elegant, thin, black and silver-edged slab that emphasises its quality design.
Unlike the Apple iPad, it is easy to hold in one hand and, like the Samsung Galaxy Tab, small enough to fit in a large pocket or handbag.
The 7-inch high resolution screen is bright, clear and almost all the PlayBook's controls are screen-based ones.
It comes with a fast, dual-core 1 GHz processor and fast GPU which, with a new operating system and advanced web browser, ensure it delivers a desktop-like computing experience, and can run multiple applications together.
The PlayBook I tested was connected to a 4G wireless broadband network and I was able to watch two streaming movies at the same time, play online games and browse the web as from a laptop or PC...
|
|
BlackBerry Playbook
BlackBerry Playbook, nadolazeći uređaj kojim tvrtka Research in Motion ulazi na dinamičko tržište tablet računala, suočit će se sa snažnom konkurencijom kada napokon dospije na tržište u narednih nekoliko mjeseci.
No, na temelju mojeg iskustva s uređajem za vrijeme CES sajma ovog tjedna, Playbook je dostojan protivnik.
Brz je, elegantan i dovoljno malen i lagan da stane u veliki džep.
Iako prvenstveno cilja na korporativno tržište, smatram da bi mogao biti hit i kod potrošača.
Fizički, Playbook je elegantna, tanka, crna ploča sa srebrnim rubom koji ističe kvalitetu dizajna.
Za razliku od Appleovog uređaja iPad, lako ga je držati u jednoj ruci, te je poput Samsungovog uređaja Galaxy Tab dovoljno malen da stane u veliki džep ili torbicu.
Zaslon dijagonale 7 inča visoke razlučivosti je svijetao i jasan, a gotovo sve Playbookove kontrole nalaze se na ekranu.
Isporučuje se s brzim, dvojezgrenim procesorom takta 1 GHz i brzim grafičkim procesorom, što uz novi operativni sustav i napredni web preglednik osigurava iskustvo slično stolnim računalima, a može i pokrenuti više aplikacija istovremeno.
Playbook koji sam testirao bio je povezan na 4G bežičnu širokopojasnu mrežu i mogao sam gledati dva filma s interneta istovremeno, igrati igre na internetu i surfati njime kao s prijenosnog računala ili PC-a...
|
Green light for laser displays
Semiconductor lasers have finally gone green, plugging a gaping hole in the spectrum and paving the way for full-colour projectors for cellphones.
Costly solid-state green lasers already exist, but the new green semiconductor laser can be used with existing red and blue semiconductor lasers to provide cheap full-colour output on a tiny scale.
The colour emitted by the laser depends on its chemistry.
A gallium indium nitride active layer over a gallium nitride substrate makes for a blue laser and adding more indium to the active layer should turn the blue light green - but in practice the extra indium atoms, which are larger than gallium atoms, stress the crystal structure at the interface, introducing cracks that render the laser useless.
Now two companies - Osram Opto Semiconductor in Regensburg, Germany, and Soraa in Coleta, California - have overcome the problem.
The firms won't reveal precise details, but Soraa says their technique involves cutting the gallium nitride substrate so that it more closely matches the gallium indium nitride, lowering the risk of cracks developing.
Soraa's lasers convert about 2 per cent of input electricity into green light.
"Our feeling is that you need...
|
|
Zeleno svjetlo za laserske zaslone
Poluvodički laseri napokon postaju zeleni, popunivši tako ogromnu rupu u spektru i otvorivši put za višebojne projektore za mobitele.
Skupi zeleni laseri u čvrstom stanju već postoje, ali novi zeleni poluvodički laser može se koristiti s postojećim crvenim i plavim poluvodičkim laserima kako bi se dobio jeftin i malen višebojni zaslon.
Boja koju emitira laser ovisi o njegovom kemijskom sastavu.
Aktivni sloj od galij indij nitrida preko supstrata od galij nitrida stvara plavi laser, a dodavanje više indija aktivnom sloju bi trebalo pretvoriti plavu svjetlost u zelenu - ali u praksi dodatni atomi indija, koji su veći od atoma galija, uznemiruju kristalnu strukturu sučelja, zbog čega nastaju pukotine koje čine laser beskorisnim.
Sada su dvije tvrtke - Osram Opto Semiconductor u Regensburgu, u Njemačkoj, i Soraa u Coleti, u Kaliforniji - riješile problem.
Tvrtke ne žele otkriti detalje, no Soraa tvrdi da njihova tehnika uključuje rezanje supstrata od galij nitrida tako da više odgovara galij indij nitridu, čime se smanjuje rizik od nastajanja pukotina.
Soraaini laseri pretvaraju oko 2 posto ulazne električne energije u zeleno svjetlo.
"Čini nam se da je potrebna...
|
|
|
|
|
Brain scans should not be used for lie detection yet
Neuroscientists have been using brain scans to learn how to read minds.
This research is increasing our basic understanding of the human brain and offering hope for medical breakthroughs.
We should all applaud this work.
Commercial firms, however, are beginning to apply this research to lie detection, selling their services.
The technology is tempting, but before we accept it, we need to think hard about it.
The trouble is not with the pace of research.
Neuroscientists have been publishing articles about detecting lies with functional magnetic resonance imaging (fMRI) for nearly 10 years.
About 25 published studies have found correlations between when experimental subjects were telling a lie and the pattern of blood flow in their brains.
The trouble is that different studies, using different methods, have drawn conclusions based on the activity of different brain regions.
And all the studies so far have taken place in the artificial environment of the laboratory, using people who knew they were taking part in an experiment and who were following instructions to lie.
None of the studies examined lie detection in real-world situations.
No government agency has found that this method works; no independent bodies have tested the approach.
Yet people...
|
|
Skeniranje mozga još uvijek ne bismo smjeli koristiti za otkrivanje laži
Neuroznanstvenici su koristili skeniranje mozga kako bi naučili kako čitati misli.
Ova istraživanja povećavaju naše osnovno razumijevanje ljudskog mozga i nude nadu za nove uspjehe u medicini.
Svi im moramo zapljeskati na tome.
Međutim, komercijalna poduzeća počinju primjenjivati ova istraživanja na otkrivanje laži, te prodaju svoje usluge.
Tehnologija je primamljiva, ali prije nego što je prihvatimo moramo o njoj dobro razmisliti.
Problem nije u tempu istraživanja.
Neuroznanstvenici objavljuju članke o otkrivanju laži pomoću funkcionalne magnetske rezonancije (fMRI) već gotovo 10 godina.
Oko 25 objavljenih studija otkriva korelaciju između toga kada eksperimentalni ispitanici lažu i uzoraka toka krvi u njihovom mozgu.
Problem je u tome što različite studije, koristeći različite metode, izvlače zaključke na temelju aktivnosti različitih područja mozga.
A sva istraživanja do sada izvedena su u umjetnom okruženju laboratorija, te su u njima sudjelovali ljudi koji su znali da sudjeluju u eksperimentu i koji su slijedili upute i lagali.
Nijedna studija nije istražila otkrivanje laži u stvarnim situacijama.
Niti jedna vladina agencija nije utvrdila da ova metoda djeluje; niti jedno neovisno tijelo nije testiralo taj pristup.
Pa ipak, ljudi...
|
|
|
|
|
Shopping for electric cars
The US Environmental Protection Agency has an electric car problem.
Federal law requires that new cars be sold with a label that includes the vehicle's fuel efficiency as measured in miles per gallon.
Yet beginning next year, gallons will start to give way to watts, prompting the EPA to redesign their window stickers.
In an attempt to smooth the transition, the EPA has adopted a new unit called miles per gallon of gasoline-equivalent (MPGe).
Basically, it is a conversion factor that measures the electricity required to run the car (usually expressed in kilowatt-hours) in another unit of energy: gallons of gasoline.
An all-electric vehicle should get somewhere north of 100 MPGe, even though it will never use a drop of gas.
The new figure doesn't clear up the apples-to-oranges problem, however.
Consumers tend to use the old-fashioned MPG metric as shorthand for many things—including how "green" the car is and the cost of driving.
For example, the carbon footprint of an electric vehicle strongly depends on local electricity sources.
With so many factors to consider, the EPA created two sticker prototypes.
One throws together all the information a consumer could possibly want to know in one place.
The other takes the opposite approach...
|
|
Kupnja električnih automobila
Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) ima problem s električnim automobilima.
Savezni zakon zahtijeva da se novi automobili prodaju s etiketom na kojoj se navodi ekonomičnost potrošnje goriva mjerena u miljama po galonu.
No, s početkom od iduće godine, galoni ustupaju mjesto vatima, čime je EPA potaknuta na redizajn vjetrobranskih naljepnica.
U pokušaju da omogući nesmetani prelazak, EPA je usvojila novu jedinicu nazvanu milja po galonu benzinskog ekvivalenta (MPGe).
U osnovi je to faktor pretvorbe kojim se mjeri struja potrebna za pokretanje automobila (obično izražena u kilovatsatima) u drugoj jedinici energije: galonima benzina.
Potpuno električno vozilo trebalo bi imati nešto više od 100 MPGe, čak i ako nikad ne potroši ni kap benzina.
Međutim, nova brojka ne rješava problem uspoređivanja krušaka s jabukama.
Potrošači su skloni koristiti staromodnu mjeru MPG (milja po galonu) kao kraticu pomoću koje izražavaju brojne stvari — i to koliko je automobil "zelen" i koliki je trošak vožnje.
Primjerice, emisija ugljika električnog vozila jako ovisi o lokalnim izvorima električne energije.
S tako mnogo čimbenika koje treba uzeti u obzir, EPA je kreirala dva prototipa naljepnice.
Na jednoj se nalaze svi podaci koje bi potrošač mogao htjeti znati na jednom mjestu.
Na drugoj je korišten suprotni pristup...
|
|
|
