Consciousness |
|
Svjesnost |
Drive consciously!
|
|
Vozite svjesno!
|
A theory of consciousness
|
|
Teorija svijesti
|
How to calculate consciousness in all creatures
|
|
Kako izračunati svijest svih bića
|
Conditional consciousness
|
|
Uvjetovana svijest
|
Synchronised brain waves give rise to consciousness
|
|
Sinkronizirani moždani valovi bude svijest
|
Out of rhythm, out of mind
|
|
Van ritma, van uma
|
How the brain normally makes sense of the world
|
|
Kako mozak u normalnim okolnostima svijet sebi čini smislenim
|
People with agnosia
|
|
Osobe s agnozijom
|
|
|
|
|
Drive consciously!
Have you ever driven a car while at the same time intensely thinking about some problem at hand?
And then, after arriving at your destination you could not remember all the actions you took in order to arrive at your destination?
This is because the conscious part of your mind was busy thinking about a problem at hand while at the same time an automatic part or rather the less conscious part of your mind performed all the necessary driving tasks in order to get you safely to your destination.
However, driving consciously is far safer because conscious driving allows the driver to plan each action before taking it as well as be able to anticipate what other drivers might do.
Scientific research shows that consciousness is incredibly useful during problem solving, during brain storming, during planning, during learning a new skill, during learning in general, during modelling people and things around us, during motoring of our own health, when daydreaming, etc.
There exist very simple and harmless ways in which we can easily and quickly improve our level of consciousness such as: going to bed early, having a good vacation...
|
|
Vozite svjesno!
Jeste li ikada vozili automobil dok ste intenzivno razmišljali o nekom tekućem problemu?
A zatim, nakon što ste stigli do odredišta niste se bili u mogućnosti sjetiti svih radnji koje ste poduzeli kako biste stigli do odredišta?
Ovo se događa zato što je svjesni dio vašeg uma bio zaposlen razmišljajući o tekućem problemu dok je istovremeno automatski dio odnosno manje svjestan dio vašeg uma odrađivao sve potrebne vozačke radnje kako biste sigurno stigli na svoje odredište.
S druge strane, svjesna vožnja je puno sigurnija zato što svjesna vožnja dozvoljava vozaču da planira svaku radnju prije nego što je poduzme, kao i da bude sposoban predvidjeti što bi drugi sudionici u prometu mogli učiniti.
Znanstvena istraživanja pokazuju da je svjesnost iznimno korisna kod rješavanja problema, kod kreativnog razmišljanja, kod planiranja, kod učenja novih vještina, kod učenja općenito, kod predviđanja ljudi i stvari oko nas, kod praćenja našeg vlastitog zdravlja, kada sanjarimo i slično.
Postoje vrlo jednostavne i bezopasne metode uz pomoć kojih možemo lako i brzo popraviti našu razinu svjesnosti kako što su na primjer: rano lijeganje u krevet, dobar godišnji odmor...
|
A theory of consciousness
Do you think your newest acquisition, a Roomba robotic vacuum cleaner that traces out its unpredictable paths on your living room floor, is conscious?
What about that bee that hovers above your marmalade-covered breakfast toast?
Or the newborn child?
Integrated information theory might tell us.
The truth is that we really do not know which of these organisms is or is not conscious.
We have strong feelings about the matter, moulded by tradition, religion and law.
But we have no objective, rational method, no step-by-step procedure, to determine whether a given organism has subjective states - feelings.
We lack a coherent framework for consciousness.
Although consciousness is the only way we know about the world within and around us - there is no agreement about what it is, how it relates to highly organized matter or what its role in life is.
Since the early days of computers, scholars have argued that the subjective, phenomenal states that make up the life of the mind are intimately linked to the information expressed at that time by the brain.
Yet they have lacked the tools to turn this hunch into a concrete and predictive theory.
Now a psychiatrist and neuroscientist by the name of Giulio Tononi of the University of Wisconsin-Madison...
|
|
Teorija svijesti
Mislite li da je vaša najnovija kupnja, robotski usisač Roomba koji prati nepredvidljive putove na podu u vašoj dnevnoj sobi, svjestan?
A pčela koja leti nad vašim tostom za doručak prekrivenim marmeladom?
Ili novorođenče?
Integrirana teorija informacija to bi nam mogla reći.
Istina je da, ustvari, ne znamo koji od tih organizama jest ili nije svjestan.
Imamo snažne osjećaje po tom pitanju, koje su oblikovale tradicija, vjera i zakon.
Ali nemamo objektivnu, racionalnu metodu, nemamo proceduru korak po korak kako bismo utvrdili ima li određeni organizam subjektivna stanja - osjećaje.
Nedostaje nam suvisao okvir za svijest.
Iako je svijest jedini način na koji razumijemo svijet unutar i oko nas - ne postoji suglasnost oko toga što je ona, kako je povezana s vrlo organiziranom materijom ili koja je njena uloga u životu.
Još od ranih dana računala znanstvenici su dokazivali da su subjektivna, pojavna stanja koja sačinjavaju život uma blisko povezana s informacijama koje mozak u to vrijeme izražava.
Pa ipak, nisu imali alate pomoću kojih bi pretvorili ovaj predosjećaj u konkretnu i predvidljivu teoriju.
Sada je psihijatar i neuroznanstvenik po imenu Giulio Tononi sa sveučilišta Wisconsin-Madison...
|
How to calculate consciousness in all creatures
Integrated information theory uses mathematics to quantify the amount of integrated information an entity possesses — and thus its level of consciousness.
The challenge: we cannot yet calculate the state of awareness for even the simple roundworm with current computers, let alone deal with the complexity of the human brain.
One unavoidable consequence of IIT is that all-systems that are sufficiently integrated and differentiated will have some minimal consciousness associated with them: not only our beloved dogs and cats but also mice, squid, bees and worms.
Indeed, the theory is blind to synapses and pulses of nervous systems.
At least in principle, the incredibly complex molecular interactions within a single cell have nonzero phi.
In the limit, a single hydrogen ion, a proton made up of three quarks, will have a tiny amount of synergy, of phi.
IIT is a scientific version of panpsychism, the ancient and widespread belief that all matter, all things, animate or not, are conscious to some extent.
Of course, IIT does not downplay the vast gulf that separates the phi of the common roundworm Caenorbabditis elegans with its 302 nerve cells...
|
|
Kako izračunati svijest svih bića
Teorija integriranih informacija (eng. Integrated Information Theory – IIT) koristi matematiku da bi kvantificirala količinu integriranih informacija koju neki subjekt posjeduje — a time i razinu svijesti tog subjekta.
Izazov: još nismo u stanju izračunati stanje svijesti čak ni jednostavnog crva uz pomoć modernih računala, a kamoli baviti se složenošću ljudskog mozga.
Neizbježna posljedica IIT-a je da svi sustavi koji su dovoljno integrirani i diferencirani imaju u sebi neku minimalnu svijest: ne samo naši voljeni psi i mačke, već i miševi, lignje, pčele i crvi.
Doista, ta je teorija slijepa za sinapse i impulse živčanih sustava.
Barem u načelu, nevjerojatno složene molekularne interakcije unutar jedne stanice imaju fi različit od nule.
Naposljetku, jedan jedini ion vodika, proton sastavljen od tri kvarka, ima sićušnu količinu sinergije, tj. količinu fi.
IIT je znanstvena inačica panpsihizma, drevnog i raširenog vjerovanja da sve tvari, svi predmeti, živi ili neživi, imaju određenu razinu svijesti.
Naravno, IIT ne umanjuje važnost golemog jaza koji razdvaja fi običnog crva, Caenorbabditisa elegansa, koji ima 302 živčane stanice...
|
Conditional consciousness
In patients who have survived severe brain damage, judging the level of actual awareness has proved a difficult process.
And the prognosis can sometimes mean the difference between life and death.
New research suggests that some vegetative patients are capable of simple learning—a sign of consciousness in many who had failed other traditional cognitive tests.
To determine whether patients are in a minimally conscious state (in which there is some evidence of perception or intentional movement) or have sunk into a vegetative state (in which neither exists), doctors have traditionally used a battery of tests and observations.
Many of them require some subjective interpretation, such as deciding whether a patient's movements are purposeful or just random.
"We want to have an objective way of knowing whether the other person has consciousness or not," says Mariano Sigman, who directs the Integrative Neuroscience Laboratory at the University of Buenos Aires.
That desire stems in part from surprising work that showed that some vegetative patients, when asked to imagine performing physical tasks such as playing tennis...
|
|
Uvjetovana svijest
Kod bolesnika koji su preživjeli teška oštećenja mozga, procjena razine stvarne svijesti pokazala se teškim procesom.
A prognoza ponekad može značiti razliku između života i smrti.
Nova istraživanja ukazuju da neki pacijenti u vegetativnom stanju mogu usvajati jednostavna učenja - što je znak svijesti kod mnogih koji su pali na drugim tradicionalnim kognitivnim testovima.
Kako bi utvrdili jesu li bolesnici u minimalno svjesnom stanju (u kojem dokazano ima nekih opažanja ili namjernih pokreta) ili su utonuli u vegetativno stanje (u kojem ne postoji ni jedno ni drugo), liječnici tradicionalno koriste skup testova i zapažanja.
Mnogi od njih zahtijevaju neke subjektivne interpretacije, kao što je odlučivanje jesu li pokreti pacijenta namjerni ili samo slučajni.
"Želimo na objektivan način saznati je li druga osoba svjesna ili ne", kaže Mariamo Sigman, koji vodi Integrativni laboratorij neuroznanosti na Sveučilištu u Buenos Airesu.
Ta želja proizlazi dijelom iz iznenađujućeg rada koji je pokazao da su kod nekih pacijenata u vegetativnom stanju, kada se od njih zatražilo da zamisle obavljanje fizičkih zadataka kao što je igranje tenisa...
|
Synchronised brain waves give rise to consciousness
I have just had a brainwave.
Oh, and there's another.
And another!
In fact, you will have had thousands of them since you started reading this sentence.
These waves of electricity flow around our brains every second of the day, allowing neurons to communicate while we walk, talk, think and feel.
Exactly where brainwaves are generated in the brain, and how they communicate information, is something of a mystery.
As we begin to answer these questions, surprising functions of these ripples of neural activity are emerging.
It turns out they underpin almost everything going on in our minds, including memory, attention and even our intelligence.
Perhaps most importantly, haphazard brainwaves may underlie the delusions experienced by people with schizophrenia, and researchers are investigating this possibility in the hope that it will lead to treatments for this devastating condition.
Brainwaves may provide clarity in this electrical storm by synchronising all the activity corresponding to a single stimulus -the words on this page, say - to a particular frequency, while neurons attending to another stimulus fire at a...
|
|
Sinkronizirani moždani valovi bude svijest
Upravo sam doživio moždani val.
O, evo još jednoga.
I još jednoga!
Zapravo, doživjeli ste ih tisuće otkako ste počeli čitati ovu rečenicu.
Ti elektroenergetski valovi teku vašim mozgom svake sekunde, svakoga dana, omogućavajući neuronima da komuniciraju dok hodamo, govorimo, mislimo i osjećamo.
Gdje točno u mozgu nastaju moždani valovi i kako prenose informacije, još uvijek je tajna.
Dok počinjemo odgovarati na ova pitanja, javljaju se iznenadne funkcije tih valova živčane aktivnosti.
Ispostavilo se da su oni temelj gotovo svega što se događa u našim mozgovima, uključujući sjećanja, pa čak i našu inteligenciju.
Možda je najvažnije to što slučajni moždani valovi mogu biti uzrokom obmana koje doživljavaju ljudi koji boluju od shizofrenije, a znanstvenici istražuju tu mogućnost u nadi da će ih dovesti do lijeka za tu razornu bolest.
Moždani valovi mogu razbistriti stvari u ovoj električnoj oluji, sinkronizirajući sve aktivnosti koje odgovaraju jednom podražaju – riječima na ovoj stranici, na primjer – na određenoj frekvenciji, dok neuroni koji su zaduženi za neki drugi podražaj djeluju na...
|
Out of rhythm, out of mind
Numerous experiments have found that the brainwaves of people with schizophrenia differ from those of people free of the disorder; they either don't spread far enough in the brain, or aren't tightly synchronised with one another.
These differences have been linked to various symptoms.
For example, reduced synchronisation, and therefore communication, between the different parts of the brain involved in planning, executing and then sensing speech could mean that a person with schizophrenia fails to recognise the words they have uttered as being their own, leading them to attribute the voice to someone else instead.
Faulty gamma waves in the hippocampus, on the other hand, might lead to an "inability to clearly distinguish thoughts that are formed within their own heads (like memories) from sensory events that are actually driven by what is going on in the outside world", according to Colgin.
Deisseroth agrees.
People with schizophrenia "often ascribe too much importance to random environmental stimuli, or misattribute the cause of something", he says.
"They may confuse memories or think they did something they actually didn't do, and such hallucinations can lead to paranoia and delusions."
The big question, then, is whether anything can be done to retune these brainwaves...
|
|
Van ritma, van uma
Brojni pokusi pokazali su da se moždani valovi ljudi sa shizofrenijom razlikuju od valova zdravih ljudi; ili se ne šire dovoljno daleko u mozgu ili nisu dobro sinkronizirani jedni s drugima.
Ove razlike povezane su s raznim simptomima.
Primjerice, smanjena sinkronizacija, a time i komunikacija između različitih dijelova mozga uključenih u planiranje, izvršavanje i osjećanje govora može dovesti do toga da osoba sa shizofrenijom ne uspijeva prepoznati riječi koje izgovara kao vlastite, što dovodi do toga da svoj glas pripisuje nekom drugom.
Nezdravi gama valovi u hipokampusu, pak, mogu dovesti do "nemogućnost jasnog razlikovanja ideja koje su nastale u vlastitom umu (poput sjećanja) od osjetilnih događaja koji su doista nastali kao rezultat nečega što se događa u vanjskom svijetu", tvrdi Colgin.
Deisseroth se slaže.
Osobe sa shizofrenijom "često pripisuju previše važnosti slučajnim podražajima iz okoline ili nečemu pripisuju krive uzroke", on tvrdi.
"Mogu pobrkati sjećanja ili misle da su učinili nešto što zapravo nisu, a takve halucinacije mogu dovesti do paranoje i zaluđivanja."
Važno pitanje je, dakle, može li se nešto učiniti kako bi se ti moždani valovi ponovno podesili...
|
How the brain normally makes sense of the world
After her minor stroke, BP started to feel as if her eyes were playing tricks on her.
TV shows became confusing: in one film, she was surprised to see a character reel as if punched by an invisible man.
Sometimes BP would miss seeing things that were right before her eyes, causing her to bump into furniture or people.
BP's stroke had damaged a key part of her visual system, giving rise to a rare disorder called simultanagnosia.
This meant that she often saw just one object at a time.
When looking at her place setting on the dinner table, for example, BP might see just a spoon, with everything else a blur.
BP's problems are just one example of a group of disorders known collectively as visual agnosias, usually caused by some kind of brain damage.
Another form results in people having trouble recognising and naming objects, as experienced by the agnosic immortalised in the title of Oliver Sacks's best-seller "The Man Who Mistook His Wife for a Hat".
Agnosias have become particularly interesting to neuroscientists in the past decade...
|
|
Kako mozak u normalnim okolnostima svijet sebi čini smislenim
Nakon što je doživjela blagi moždani udar, BP se počela osjećati kao da je njezine vlastite oči zavaravaju.
TV emisije su je počele zbunjivati: iznenadila se kada je u jednom filmu vidjela kako je jedan lik zateturao kao da ga je udario nevidljivi čovjek.
Ponekad BP ne bi vidjela stvari koje su joj bile pred očima, zbog čega se često sudarala sa namještajem ili ljudima.
BP-in moždani udar je oštetio ključni dio njezinog sustava za vid, zbog čega je došlo do rijetkog poremećaja koji se zove simultanagnozija.
To znači da je često vidjela samo jedan po jedan predmet.
Kada bi pogledala svoje mjesto za večerom, na primjer, BP bi mogla vidjeti samo žlicu, sve ostalo bila je mrlja.
Problemi BP samo su jedan primjer skupine poremećaja poznatih kao vizualne agnozije, koje obično nastaju zbog neke vrste oštećenja mozga.
Drugi oblik tih poremećaja rezultira time da oboljeli imaju poteškoća s prepoznavanjem i imenovanjem predmeta, kako je to doživio oboljeli od agnozije ovjekovječen u naslovu bestselera Olivera Sacksa "Čovjek koji je ženu pobrkao sa šeširom".
Agnozije su neuroznanstvenicima postale izrazito zanimljive tijekom prošlog desetljeća...
|
People with agnosia
It would be quicker to try to match a new object to a building block construction than flick through a catalogue of every single example of the object we've ever seen, Behrmann says.
Importantly, the basic building blocks, and their configuration, would probably stay the same whether we view the objects from different angles or in different lighting, making the comparison and recognition easier and more robust.
After object recognition comes the next stage of visual perception: conscious awareness of what we see.
Other kinds of agnosia have posed some serious questions about this process.
"Agnosias are a breakdown in the unity of consciousness," says Rocco Gennaro, a philosopher studying consciousness at the University of Southern Indiana in Evansville.
"It leads to an inability to perceive the coherent whole." Take the case of visual form agnosia.
People with this disorder cannot consciously discern the shape, size or orientation of objects, yet they have no problem manipulating those objects.
Studies have shown that, for example, while they could not describe the angle of a slot in a specially built mailbox...
|
|
Osobe s agnozijom
Bilo bi brže pokušati pridružiti novi objekt konstrukciji građevnog bloka nego proći kroz popis svakog pojedinog predmeta koji smo ikada vidjeli, kaže Behrmann.
Valja reći da bi osnovni građevni blokovi i njihova konfiguracija vjerojatno ostali isti kad bismo predmete promatrali iz različitih kutova ili pri različitom osvjetljenju, što olakšava i učvršćuje usporedbu i prepoznavanje.
Nakon prepoznavanja predmeta dolazi sljedeća faza vizualne percepcije: svijest o onome što vidimo.
Ostale vrste agnozije ozbiljno preispituju taj proces.
"Agnozije predstavljaju poremećaj u jedinstvu svijesti", kaže Rocco Gennaro, filozof koji proučava svijest na Sveučilištu u južnoj Indiani u Evansvilleu.
"One dovode do nemogućnosti zamjećivanja suvisle cjeline." Razmotrimo vizualnu agnoziju.
Osobe s tim poremećajem ne mogu svjesno razabrati oblik, veličinu ili orijentaciju predmeta, no nemaju problema prilikom rukovanja tim predmetima.
Studije su pokazale da, na primjer, te osobe nisu mogle reći pod kojim kutom je položen otvor u posebno izgrađenom poštanskom sandučiću...
|
|
|
