Artificial Intelligence

Umjetna inteligencija

Computers that create images using algorithms

 

Računala koja stvaraju slike pomoću algoritama

 

Machine beats medics at predicting heart attacks

 

Stroj je bolji od liječnika u predviđanju srčanih napadaja

 

Brain Research

Istraživanje mozga

Crayfish turn blood into brain cells

 

Riječni rakovi pretvaraju krv u moždane stanice

 

Science

Znanost

Shakespeare's intensity may help people with autism

 

Shakespeareov intenzitet mogao bi pomoći autističnim osobama

 

An oasis in a world without oxygen

 

Oaza u svijetu bez kisika

 

Technology

Tehnologija

Baidu is on a roll

 

Baidu je u usponu

 

Workers with superhuman strength

 

Radnici nadljudske snage

 

Medicine

Medicina

Drug-resistant malaria

 

Malarija koja je otporna na lijekove

 

Computers that create images using algorithms

A new breed of art has evolved. A computer program has been built that creates digital artworks using algorithms that mimic natural selection. Yasuhiro Suzuki at Nagoya University in Japan and colleagues built the software after learning how artistic methods are passed down through generations. "Paintings that have remained to the present were painted by scaling, rotating and combining motifs that had already existed," he says. This is similar to the biological evolution, in which traits are inherited and altered from parent to child.

To use the program, a person first indicates the style of art that they like. Then they select a picture from a few preloaded images to feed into an algorithm. The algorithm mutates the image in different ways: chopping it in half, overlaying it on another image or randomly altering it. The resulting images are either dropped or kept depending on how closely they adhere to the user's initial stylistic choices, and the process repeats...  Search for more... 

A new breed of art has evolved. A computer program has been built that creates digital artworks using algorithms that mimic natural selection. Yasuhiro Suzuki at Nagoya University in Japan and colleagues built the software after learning how artistic methods are passed down through generations. "Paintings that have remained to the present were painted by scaling, rotating and combining motifs that had already existed," he says. This is similar to the biological evolution, in which traits are inherited and altered from parent to child.

To use the program, a person first indicates the style of art that they like. Then they select a picture from a few preloaded images to feed into an algorithm. The algorithm mutates the image in different ways: chopping it in half, overlaying it on another image or randomly altering it. The resulting images are either dropped or kept depending on how closely they adhere to the user's initial stylistic choices, and the process repeats. The person can stop the process at any time and select an image they like, or let it keep running. Finally, the person adds colour, as the program currently manipulates the images in black and white only.

The team tested its program with different sets of preferences and starting images, letting it run for up to 4800 generations at a time. This resulted in several images, including one called "A witch who looks to the distance", which began with a picture of a four-leaf clover. Another that started with a sketch of a pair of scissors became a depiction of a woman in profile, lifting one hand to her face.

Suzuki's team is interested in incorporating colour into the program. They are also exploring whether they can evolve paintings that look similar to paintings by renowned artists. Using an original Michelangelo as the starting image, for example, the team could evolve pictures that capture the style of the Renaissance master. Even though it would be produced by an algorithm, Suzuki says such a work could be considered to have been created by Michelangelo. "I think this has potential for creating new kinds of art," he says.  » Search for more... 

Računala koja stvaraju slike pomoću algoritama

Razvijena je nova vrsta umjetnosti. Napravljen je računalni program koji stvara digitalna umjetnička djela korištenjem algoritama koji oponašaju prirodni odabir. Yasuhiro Suzuki sa Sveučilišta Nagoya u Japanu i njegovi kolege razvili su softver nakon što su saznali na koji se način umjetničke metode prenose kroz generacije. "Slike koje su opstale do danas slikane su uvećavanjem ili umanjivanjem, rotiranjem i kombiniranjem već postojećih motiva", izjavio je. To je nalik biološkoj evoluciji, kod koje se osobine nasljeđuju i mijenjaju od roditelja do djeteta.

Za korištenje programa, osoba prvo bira željeni stil umjetnosti. Zatim odabire sliku od nekoliko već unaprijed učitanih slika za njihovo unošenje u algoritam. Algoritam mijenja sliku na različite načine: reže je na dva dijela, stavlja je kao sloj preko druge slike ili je nasumično mijenja. Dobivene slike se odbacuju ili čuvaju ovisno o tome koliko su blizu početnim stilskim odabirima korisnika, a zatim se proces ponavlja...  Potraži više... 

Razvijena je nova vrsta umjetnosti. Napravljen je računalni program koji stvara digitalna umjetnička djela korištenjem algoritama koji oponašaju prirodni odabir. Yasuhiro Suzuki sa Sveučilišta Nagoya u Japanu i njegovi kolege razvili su softver nakon što su saznali na koji se način umjetničke metode prenose kroz generacije. "Slike koje su opstale do danas slikane su uvećavanjem ili umanjivanjem, rotiranjem i kombiniranjem već postojećih motiva", izjavio je. To je nalik biološkoj evoluciji, kod koje se osobine nasljeđuju i mijenjaju od roditelja do djeteta.

Za korištenje programa, osoba prvo bira željeni stil umjetnosti. Zatim odabire sliku od nekoliko već unaprijed učitanih slika za njihovo unošenje u algoritam. Algoritam mijenja sliku na različite načine: reže je na dva dijela, stavlja je kao sloj preko druge slike ili je nasumično mijenja. Dobivene slike se odbacuju ili čuvaju ovisno o tome koliko su blizu početnim stilskim odabirima korisnika, a zatim se proces ponavlja. Osoba može zaustaviti proces u bilo kojem trenutku i odabrati sliku koja joj se sviđa, odnosno dozvoliti da se proces nastavi. Naposljetku, osoba dodaje boju, jer program trenutačno manipulira samo crno-bijelim slikama.

Tim je testirao svoj program s različitim postavkama i početnim slikama, te su ga ostavili da radi 4800 generacija odjednom. Rezultat je bio nekoliko slika, uključujući i jednu koja je nazvana "vještica koja gleda u daljinu", koja je započela slikom djeteline s četiri lista. Druga koja je započela skicom škara postala je prikaz žene u profilu, koja podiže jednu ruku prema svom licu.

Suzukijev tim želi implementirati boju u program. Također istražuju mogu li razviti slike koje su nalik slikama poznatih umjetnika. Primjerice, koristeći originalnu sliku Michelangela kao početnu, tim je uspio razviti slike koje sadrže stil renesansnog majstora. Iako bi bila proizvedena korištenjem algoritma, Suzuki tvrdi da bi se takvu sliku moglo smatrati Michelangelovim djelom. "Smatram da ovo ima potencijal za stvaranje novih vrsta umjetnosti", izjavio je.  » Potraži više... 

Machine beats medics at predicting heart attacks

When someone shouts "Code Blue" in a hospital, it usually means a patient needs immediate help. An algorithm may be able to make that call 4 hours earlier to head off dangerous situations. Code Blue events, which include cardiac or respiratory arrest, can be difficult to anticipate. Doctors use a scorecard, known as the Early Warning Score, to estimate the severity of a patient's status by looking at vital signs like heart rate, blood pressure and temperature. Knowing that certain patients are at high risk helps hospitals to lower rates of arrest and shorten hospital stays.


Sriram Somanchi of Carnegie Mellon University in Pittsburgh, Pennsylvania, and his colleagues wanted to see if a computer could predict when these emergencies were imminent. "We had to understand what happens in Code Blue patients before they enter Code Blue", Somanchi says...  Search for more... 

Stroj je bolji od liječnika u predviđanju srčanih napadaja

Kada netko u bolnici uzvikne "Code Blue" (šifra plavo - hitni slučaj), to obično znači da je pacijentu odmah potrebna pomoć. Algoritam bi na ovo mogao upozoriti i 4 sata ranije, kako bi se spriječile opasne situacije. Hitne slučajeve, koji uključuju prestanak disanja ili rada srca, teško je predvidjeti. Liječnici koriste listu s bodovima, poznatu pod nazivom bodovi ranog upozorenja, kako bi procijenili ozbiljnost stanja pacijenta promatrajući vitalne znakove kao što su srčani ritam, krvni tlak i temperatura. Saznanje da su određeni pacijenti u vrlo rizičnoj skupini pomaže bolnicama u smanjenju stope zastoja disanja ili rada srca i skraćuje vrijeme boravka u bolnici.

Sriram Somanchi i njegovi kolege sa sveučilišta Carnegie Mellon u Pittsburghu u Pensilvaniji željeli su vidjeti može li računalo predvidjeti kada su takvi hitni slučajevi neizbježni. "Morali smo razumjeti što se događa s pacijentima koji su hitni slučajevi prije nego što postanu hitni slučajevi", kaže Somanchi...  Potraži više... 

Crayfish turn blood into brain cells

Think crayfish and you probably think supper, perhaps with mayo on the side. You probably don't think of their brains. Admittedly, crayfish aren't known for their grey matter, but that might be about to change: they can grow new brain cells from blood. Humans can make new neurons, but only from specialised stem cells. Crayfish, meanwhile, can convert blood cells to neurons that then resupply their eyestalks and smell circuits. Although crayfish and humans are very different, the discovery may one day help us to regenerate our own brain cells.


Olfactory nerves are continuously exposed to damage and so regenerate naturally in many animals, from flies to humans. It makes sense that crayfish have a way to replenish these nerves. To do so, they utilise what amounts to a "nursery" for baby neurons, a little clump at the base of the brain dubbed the niche. Without resupply, the niche's stash of neurons should gradually dry up, but that does not happen, suggesting the existence of an ongoing supply.

In crayfish, blood cells are attracted to the niche. At all times, there are a hundred or so cells in this area. Each cell will split into two daughter cells, precursors to full neurons, both of which migrate out of the niche...  Search for more... 

Riječni rakovi pretvaraju krv u moždane stanice

Kada pomislite na riječnog raka vjerojatno zamišljate večeru s majonezom kao prilogom. Vjerojatno ne pomišljate na njihove mozgove. Doduše, rakovi nisu poznati po svojoj sivoj tvari, ali to bi se uskoro moglo promijeniti: oni mogu stvarati nove moždane stanice iz krvi. Ljudi mogu stvarati nove neurone, ali samo iz specijaliziranih matičnih stanica. Riječni rakovi, međutim, mogu pretvarati krvne stanice u neurone koji zatim ponovno opskrbljuju njihova ticala i mirisne pupoljke. Iako su riječni rakovi i ljudi vrlo različiti, ovo otkriće nam može jednog dana pomoći da regeneriramo svoje vlastite moždane stanice.

Olfaktorni živci su neprekidno izloženi oštećenju pa se prirodno regeneriraju kod brojnih životinja, od muha do ljudi. Ima smisla da i riječni rakovi posjeduju način za obnovu tih živaca. Kako bi to učinili, oni koriste malo zadebljanje na dnu mozga po nazivu niša, koje je ekvivalent "dječjem vrtiću" za male neurone. Bez ponovne opskrbe, zaliha neurona u niši trebala bi postupno presušiti, ali se to ne događa, što upućuje na postojanje neprekidne opskrbe.

Kod rakova, niša privlači krvne stanice. U svakom trenutku u tom je području više od stotinu stanica. Svaka stanica će se razdvojiti na dvije stanice kćeri, koje su preteča cijelih neurona, a obje migriraju iz niše...  Potraži više... 

Shakespeare's intensity may help people with autism

The jury is out about the ability of drama to help people with autism, and plays by Shakespeare would seem to be unlikely candidates. But their intensity may help explore the emotional expression that autism can make difficult. This is the aim of a new version of The Tempest, adapted for children and young people with autism by Kelly Hunter, an actor with the Royal Shakespeare Company. Her pioneering method relies on iambic pentameter, the verse form Shakespeare used.

Her adaptation places the actors and young people around a reimagining of the play's island setting. The performance contains calming exercises that use the similarity in rhythm between heartbeat and iambic pentameter. At the start, for example, everyone taps a heartbeat on their chest as they chant "hel-lo"...  Search for more... 

Shakespeareov intenzitet mogao bi pomoći autističnim osobama

Još je nepoznato može li drama može pomoći autističnim osobama, a Shakespeareova djela se čine malo vjerojatnim kandidatima. Međutim, njihov intenzitet bi mogao pomoći u istraživanju emocionalnog izražavanja, koje autizam može otežati. To je cilj nove verzije drame Oluja, koju je Kelly Hunter, glumica iz tvrtke Royal Shakespeare Company, prilagodila djeci i mladima s autizmom. Njezina pionirska metoda se oslanja na jampski peterac, vrstu stiha koju je koristio Shakespeare.

Njena adaptacija smješta glumce i mlade osobe u okruženje u kojem zamišljaju otočnu okolinu drame. Izvedba sadrži umirujuće vježbe koje koriste sličnosti u ritmu između otkucaja srca i jampskog peterca. Primjerice, na početku se svi potapšaju po prsima u ritmu otkucaja srca dok pjevaju "zdra-vo"...  Potraži više... 

An oasis in a world without oxygen

For the first half of Earth's existence, there was no oxygen. The air wasn't breathable and life in the oceans was little more than primitive sludge. Even in this hostile world, though, small "oases" of oxygen-rich water persisted. Now it seems we have found the first hard evidence of one of these oxygen oases, preserved in ancient rocks. If a person were to step out into this ancient world, they would die of asphyxiation within minutes. It wasn't until around 2.4 billion years ago that oxygen flooded the oceans and gave rise to the air and seas we recognise.

But many researchers have suspected that the first biological production of oxygen began long before that. Rocks from 4 to 2.5 billion years ago often contain iron-rich minerals. These formed when bacteria started pumping out oxygen, which reacted with dissolved iron in the ocean to form particles of rock that sank to the bottom.

So oxygen might have built up in isolated pockets - perhaps in shallow seas cut off from the global ocean. "The idea of oxygen oases in ancient seas has been around for a long time, but no one was able to pinpoint a specific example of such an oasis", says Robert Riding of the University of Tennessee in Knoxville. He and his colleagues now say they have found one. They collected rock samples from Steep Rock Lake in Canada...  Search for more... 

Oaza u svijetu bez kisika

U prvoj polovici Zemljinog postojanja nije bilo kisika. Zrak nije bilo moguće udisati i život u oceanima je bio tek nešto više od primitivnog mulja. Ipak, čak i u tom neprijateljskom svijetu, postojale su male "oaze" vode bogate kisikom. Čini se da smo sada pronašli prvi čvrsti dokaz postojanja jedne od tih oaza kisika, sačuvane u drevnim stijenama. Kada bi čovjek ušao u taj drevni svijet, preminuo bi od gušenja unutar par minuta. Tek prije 2,4 milijarde godina kisik je preplavio oceane i omogućio stvaranje zraka i mora kakve danas poznajemo.

Međutim, mnogi istraživači smatraju da je prva biološka proizvodnja kisika počela davno prije toga. Stijene stare od 4 do 2,5 milijardi godina često sadrže minerale bogate željezom. One su nastale kada su bakterije počele proizvoditi kisik, koji je reagirao s otopljenim željezom u oceanu i formirao čestice stijena koje su potonule na dno.

Stoga se kisik možda nakupio u izoliranim džepovima - možda u plitkim morima odsječenima od globalnog oceana. "Ideja o oazama kisika u drevnim morima postoji već dugo, ali nitko do sada nije mogao pronaći konkretan primjer takve oaze", kaže Robert Riding sa Sveučilišta Tennessee u Knoxvilleu. On i njegovi kolege sada kažu da su otkrili jednu od njih. Prikupili su uzorke stijena iz jezera Steep Rock Lake u Kanadi...  Potraži više... 

Baidu is on a roll

Rumours have been circulating that Chinese search engine Baidu is developing a bike that could drive itself through packed city streets. The project isn't ready to be launched yet but Baidu confirmed it is exploring the idea. The news is intriguing, and not just because such bikes would be interesting. Research into autonomous vehicles is yet another way that Baidu is following Google's model of pushing at the boundaries of artificial intelligence.

Baidu is the biggest search engine in China, beating Google as well as local competitors like Sogou and 360. It offers an array of other services, including encyclopedia, an automated newsfeed and street-view-enhanced maps. All bear similarities to big Western brands. And now Baidu is setting its sights overseas: recently it started operating in Brazil. Meanwhile, the company has spent the past few years investigating artificial intelligence. Last year, for example, Baidu's labs unveiled a visual search engine powered by neural networks, a computational model that is based on the human brain.

In May last year, Andrew Ng, a computer scientist, was hired by Baidu to head up a new AI lab in Silicon Valley. Ng is known for founding Google Brain, a research project that harnesses huge clusters of computers to do machine learning...  Search for more... 

Baidu je u usponu

Kruže glasine da kineska tražilica Baidu razvija bicikl koji bi autonomno mogao voziti kroz napučene gradske ulice. Projekt još nije spreman za predstavljanje, ali je Baidu potvrdio da istražuju ideju. Vijest je intrigantna, ne samo zato što bi takvi bicikli bili zanimljivi. Istraživanje autonomnih vozila samo je još jedan način na koji Baidu prati Googleov model prelaženja granica umjetne inteligencije.

Baidu je najveća tražilica u Kini, gdje pobjeđuje Google kao i lokalne konkurente Sogou i 360. Nudi i niz drugih usluga, između ostalog enciklopediju, automatski prikaz novih vijesti i karte unaprijeđene prikazom iz perspektive ulica. Sve usluge imaju određene sličnosti s velikim brandovima zapadnog svijeta. A sada Baidu cilja i preko oceana: nedavno je započeo s radom u Brazilu. U međuvremenu, tvrtka je posljednjih nekoliko godina provela istražujući umjetnu inteligenciju. Primjerice, prošle su godine Baiduovi laboratoriji predstavili vizualnu tražilicu koju pokreću neuralne mreže, računalni model koji je utemeljen na ljudskom mozgu.

U svibnju prošle godine, Andrew Ng, računalni znanstvenik, zaposlen je od strane Baidua kao voditelj novog laboratorija umjetne inteligencije u Silicijskoj Dolini. Ng je poznat kao osnivač istraživačkog projekta Google Brain u kojem golemi klasteri računala rade na strojnom učenju...  Potraži više... 

Workers with superhuman strength

At a shipyard in South Korea, workers are lifting large hunks of metal, pipes and other objects as if they were nothing. It was part of a test last year by Daewoo, at their facility in Okpo-dong. The company, one of the largest shipbuilders in the world, wants to take production to the next level by outfitting staff with robot exoskeletons that give them superhuman strength. Gilwhoan Chu, the lead engineer, says the test showed that the exoskeleton does help workers perform their tasks. His team is working to improve the prototypes so that they can go into regular use in the shipyard, where robots already run a large portion of a hugely complex assembly system.


The exoskeleton fits anyone between 160 and 185 centimetres tall. Workers do not feel the weight of its 28-kilogram frame of carbon, aluminium alloy and steel, as the suit supports itself and is engineered to follow the wearer's movements. With a 3-hour battery life, the exoskeleton allows users to walk at a normal pace and, in its prototype form, it can lift objects with a mass of up to 30 kilograms. To don the exoskeleton, workers start by strapping their feet on to foot pads at the base of the robot. Straps at the thigh, waist and across the chest connect users to the suit, allowing the robot to move with their bodies as it bears loads for them...  Search for more... 

Radnici nadljudske snage

Na brodogradilištu u južnoj Koreji, radnici dižu velike komade metala, cijevi i ostalih predmeta kao od šale. To je bio dio prošlogodišnjeg testiranja tvrtke Daewoo, u njihovom postrojenju u Okpo-dongu. Ova tvrtka, koja je jedna od najvećih brodograditelja u svijetu, želi podići proizvodnju na višu razinu opremanjem radnika robotskim egzoskeletima koji im daju nadljudsku snagu. Gilwhoan Chu, glavni inženjer, kaže da je test pokazao da egzoskelet uistinu pomaže radnicima u izvršavanju njihovih zadataka. Njegov tim radi na unaprjeđivanju prototipa kako bi oni mogli ući u redovitu uporabu na brodogradilištu, gdje roboti već pokreću velik broj izuzetno složenih montažnih sustava.

Egzoskelet pristaje svim osobama visine između 160 i 185 centimetara. Radnici ne osjećaju 28 kilograma težine njegovog okvira od ugljika, legure aluminija i čelika, jer odijelo podržava samo sebe i projektirano je da prati pokrete nositelja. Uz bateriju koja traje 3 sata, egzoskelet omogućuje korisnicima hodanje normalnim tempom, a u fazi prototipa omogućuje podizanje predmeta mase do 30 kilograma. Kako bi obukli egzoskelet, radnici prvo moraju pričvrstiti svoja stopala na podlogu na podnožju robota. Pričvršćenja na bedrima, struku i preko prsa povezuju korisnike s odijelom, omogućujući robotu da se pokreće zajedno s njihovim tijelima dok za njih nosi teret...  Potraži više... 

Drug-resistant malaria

Malaria is becoming resistant to artemisinin - the world's most potent antimalarial drug. But it may not be too late to turn the tide. A large study in South-East Asia has shown that a blood test can quickly identify people with resistant malaria. That's crucial information for any attempt to stop its spread, including an ambitious plan to treat the entire population in the drug-resistant heartland. "If you are planning to create a wall around this resistance, it is essential to know the edges", says Nick White of Mahidol University in Bangkok, Thailand.


Resistance to antimalarial drugs can emerge anywhere they are used, but curiously it has begun in one region. That area is the Greater Mekong - encompassing forests in Burma, Thailand, Cambodia, Vietnam, Laos and Bangladesh. Researchers suspected that here, the malaria parasite Plasmodium is somehow more easily able to develop the mutations that bring resistance, says Dominic Kwiatkowski of the Wellcome Trust Sanger Institute in Hinxton, UK. Last year a study linked artemisinin resistance in the region to mutations in a Plasmodium gene called "kelchi3", and unpublished research by Kwiatkowski supports the idea that Plasmodium there is more genetically susceptible to the "kelchi3" mutation...  Search for more... 

Malarija koja je otporna na lijekove

Malarija postaje otporna na artemizinin - najjači lijek protiv malarije na svijetu. Ali možda nije prekasno za preokret. Veliko istraživanje u jugoistočnoj Aziji pokazalo je da krvna pretraga može brzo ustanoviti koji ljudi su nosioci otporne malarije. To je presudna informacija za bilo kakav pokušaj zaustavljanja njenog širenja, uključujući ambiciozni plan da se liječi cjelokupno stanovništvo u središnjem dijelu područja u kojem je malarija otporna na lijekove. "Ako planirate stvoriti zid oko te otpornosti, ključno je znati gdje se nalaze rubovi", kaže Nick White sa Sveučilišta Mahidol u Bangkoku, Tajland.

Otpornost na lijekove protiv malarije može se pojaviti svuda gdje ih se koristi, ali je zanimljivo da je sve započelo u jednoj regiji. Ta regija je širi Mekong - koji obuhvaća šume u Burmi, Tajlandu, Kambodži, Vijetnamu, Laosu i Bangladešu. Istraživači su posumnjali da je ovdje parazit malarije, plazmodij, na neki način sposobniji razviti mutacije koje dovode do otpornosti, kaže Dominic Kwiatkowski s Instituta Wellcome Trust Sanger u Hinxtonu, Ujedinjeno Kraljevstvo. Prošle godine je istraživanje povezalo otpornost artemizinina u regiji s mutacijama u genu plazmodija nazvanom "kelchi3", a neobjavljeno istraživanje Kwiatkowskog podržava ideju da je plazmodij tamo više genetski podložan "kelchi3" mutaciji...  Potraži više...