Science

Znanost

Only the smartest creatures can make friends

 

Samo najpametnija bića mogu sklapati prijateljstva

 

Could wormholes be used to send messages through time?

 

Je li moguće iskoristiti crvotočine za slanje poruka kroz vrijeme?

 

Biology

Biologija

How snakes have evolved

 

Kako su evoluirale zmije

 

Health

Zdravlje

Blood of oldest woman hints at the limits of life

 

Krv najstarije žene ukazuje na ograničenja duljine života

 

Medicine

Medicina

What damage can antibiotics do to us?

 

Kakvu štetu nam antibiotici mogu nanijeti?

 

A smart pill could help you manage your health

 

Pametna tableta bi vam mogla pomoći da upravljate svojim zdravljem

 

Technology

Tehnologija

Smartphone sensors could reveal what happened to a missing jet

 

Senzori u pametnim telefonima mogli bi otkriti što se dogodilo nestalom zrakoplovu

 

Electric planes

 

Zrakoplovi na električni pogon

 

Only the smartest creatures can make friends

Most animals have acquaintances but only a few species are capable of true friendship. This select group of mammals includes the higher primates, members of the horse family, elephants, cetaceans and camelids. It is no coincidence that all of these animals live in stable, bonded social groups. Group living has its benefits, but it can also be stressful and you cannot simply leave when the going gets tough - which is where friendship comes in.

Friends form defensive coalitions that keep everyone else just far enough away, without driving them off completely. Friendship gives social groups a very different structure from the amorphous herds of deer or antelope. From the point of view of each animal within it, a bonded society is made up of layers, like an onion, with your best friends at the core and successive layers filled with individuals with whom you are decreasingly intimate. Whatever the species, the core tends to consist of some five intimates, with the next layer taking the group to around 15, and the widest circle encompassing a total of around 50 friends. Each layer provides different benefits. So while intimates offer personal protection and help, you may rely on a larger friendship group for food, and the entire society for defence against predators.

It takes intelligence to live in a bonded, layered social system...  Search for more... 

Most animals have acquaintances but only a few species are capable of true friendship. This select group of mammals includes the higher primates, members of the horse family, elephants, cetaceans and camelids. It is no coincidence that all of these animals live in stable, bonded social groups. Group living has its benefits, but it can also be stressful and you cannot simply leave when the going gets tough - which is where friendship comes in.

Friends form defensive coalitions that keep everyone else just far enough away, without driving them off completely. Friendship gives social groups a very different structure from the amorphous herds of deer or antelope. From the point of view of each animal within it, a bonded society is made up of layers, like an onion, with your best friends at the core and successive layers filled with individuals with whom you are decreasingly intimate. Whatever the species, the core tends to consist of some five intimates, with the next layer taking the group to around 15, and the widest circle encompassing a total of around 50 friends. Each layer provides different benefits. So while intimates offer personal protection and help, you may rely on a larger friendship group for food, and the entire society for defence against predators.

It takes intelligence to live in a bonded, layered social system. Whereas a herd animal must simply know its neighbour, here you need to know the structure of the whole social network of the group. This is important because when you threaten someone you risk upsetting his friends too, and they may come to my aid. In other words, you must be aware of the wider social consequences of your actions. The cognitive demands of this are reflected in the link between the size of a species' social group and the size of its brain - or, more specifically, the size of the frontal lobes, since this is where calculations about social relationships seem to be made.

This link is not straightforward, though. What matters is the complexity of individual relationships, not simply the number. So, smart monkeys, such as baboons and macaques, need bigger brains to manage groups of a given size than do less intelligent monkeys. Apes need bigger "computers" still. This link between group size and brain size - sometimes referred to as the social brain hypothesis - turns out to apply not only to species but also to individuals. Neuroimaging studies of both macaques and humans have shown that the number of friends an individual has is linked to the size of parts of their frontal lobes. Many aspects of cognition are necessary for the complex social decisions that animals make, but one that seems to be especially important is "mentalising" - the ability to understand another's state of mind.

"I believe that you suppose that I wonder whether you think that I intend to..." represents five mind states, and is what human adults can typically manage. The size of key regions of your prefrontal cortex determines your mentalising skills, which in turn determine the number of friends you have. Many species create and service their friendships by social grooming. Grooming - or light stroking in the case of humans - triggers the release of endorphins in the brain, which makes you feel relaxed and trusting. The bigger the group, the more time an animal devotes to grooming, but the fewer individuals it grooms. This is because as group size increases and group living becomes more stressful it becomes increasingly necessary to ensure that your friends are reliable and will come to your aid when you need them.

You do this by spending more of your available social time grooming core friends. Among female baboons, at least, this has demonstrable benefits - those with stronger friendships produce less of the stress hormone Cortisol and produce more surviving offspring. Since the quality of a relationship depends on how much time is invested in it, and there is only so much time available for grooming in a busy day, this sets an upper limit on the number of friends an animal can have, and hence the overall size of the social group. If you try to groom too many individuals, you end up spreading your time too thinly, the quality of your friendships is poorer and social groups are consequently less stable and keep breaking up. In monkeys and apes, this sets an upper limit on average social-group size of about 50, which is just what you find in baboons and chimps.

But humans are different. Over the past two million years, there seems to have been increasing pressure to evolve ever-larger social groups. Based on the social brain hypothesis, our social group size should be around 150. This has come to be known as "Dunbar's number" and turns out to be both a common community size in human social organisations and the typical size of personal social networks. But how could humans and their immediate ancestors have sustained groups that greatly exceed the number that can be bonded by grooming? It seems we have exploited three additional behaviours that are very good at triggering the release of endorphins but can be done in groups, allowing several individuals to be "groomed" at the same time. First came laughter, which we share with the great apes. Laughter typically involves a group of three people, making it more efficient than grooming as a bonding mechanism. Next, perhaps 500,000 years ago, we added singing and dancing to laughter.

Finally, language gave greater control over both laughter - through jokes - and song and dance. Ultimately, it allowed rituals to be associated with religion, and this made even larger groups possible. Even though we can feel a bond with large groups consisting of thousands, most of us have no more than around 150 in our personal social network. About half of these are family. But non-kin friendships are very susceptible to decay if we do not invest in them. Failure to spend time with a friend for a year reduces the quality of that friendship by about one third. Although our friends may change considerably over a lifetime, how we negotiate friendship remains surprisingly constant. Each of us has a characteristic pattern in the way we distribute our social capital, whether measured as time spent contacting friends or emotional closeness to them. Our best friend, for example, always gets the same amount of time. This is rather like a personal social signature, and it remains fixed even when our friends change.  » Search for more... 

Samo najpametnija bića mogu sklapati prijateljstva

Većina životinja ima poznanike, ali je samo mali broj vrsta sposoban za pravo prijateljstvo. Ova odabrana skupina sisavaca uključuje više primate, pripadnike obitelji konja, slonove, kitove i deve. Nije slučajnost da sve ove životinje žive u stabilnim, povezanim društvenim skupinama. Život u skupinama ima svoje pogodnosti, ali također može biti i stresan i ne možete jednostavno otići kad nešto krene po zlu - a tu nastupa prijateljstvo.

Prijatelji tvore obrambene koalicije koje sve ostale drže na upravo dovoljnoj udaljenosti, a bez da ih u potpunosti otjeraju. Prijateljstvo daje društvenim skupinama sasvim drugačiju strukturu u odnosu na amorfna krda jelena ili antilopa. Sa stajališta svake životinje unutar njega, povezano društvo sastoji se od slojeva, poput luka, gdje su vaši najbolji prijatelji u jezgri, a uzastopni slojevi se nadopunjuju pojedincima s kojima ste sve manje i manje prisni. Bez obzira na vrstu, jezgra se najčešće sastoji od otprilike pet prisnih prijatelja, sljedeći sloj sastoji se od skupine od otprilike 15 prijatelja, a najširi krug ukupno obuhvaća otprilike 50 prijatelja. Svaki sloj omogućava različite prednosti. Dok vam prisni prijatelji nude osobnu zaštitu i pomoć, možete se osloniti na širu skupinu prijatelja za hranu, a na cjelokupno društvo za obranu od grabežljivaca.

Za život u povezanom i slojevitom društvenom sustavu potrebna je inteligencija...  Potraži više... 

Većina životinja ima poznanike, ali je samo mali broj vrsta sposoban za pravo prijateljstvo. Ova odabrana skupina sisavaca uključuje više primate, pripadnike obitelji konja, slonove, kitove i deve. Nije slučajnost da sve ove životinje žive u stabilnim, povezanim društvenim skupinama. Život u skupinama ima svoje pogodnosti, ali također može biti i stresan i ne možete jednostavno otići kad nešto krene po zlu - a tu nastupa prijateljstvo.

Prijatelji tvore obrambene koalicije koje sve ostale drže na upravo dovoljnoj udaljenosti, a bez da ih u potpunosti otjeraju. Prijateljstvo daje društvenim skupinama sasvim drugačiju strukturu u odnosu na amorfna krda jelena ili antilopa. Sa stajališta svake životinje unutar njega, povezano društvo sastoji se od slojeva, poput luka, gdje su vaši najbolji prijatelji u jezgri, a uzastopni slojevi se nadopunjuju pojedincima s kojima ste sve manje i manje prisni. Bez obzira na vrstu, jezgra se najčešće sastoji od otprilike pet prisnih prijatelja, sljedeći sloj sastoji se od skupine od otprilike 15 prijatelja, a najširi krug ukupno obuhvaća otprilike 50 prijatelja. Svaki sloj omogućava različite prednosti. Dok vam prisni prijatelji nude osobnu zaštitu i pomoć, možete se osloniti na širu skupinu prijatelja za hranu, a na cjelokupno društvo za obranu od grabežljivaca.

Za život u povezanom i slojevitom društvenom sustavu potrebna je inteligencija. Dok životinja u krdu mora poznavati samo svog susjeda, ovdje je potrebno znati strukturu cijele društvene mreže skupine. To je važno iz razloga što kada zaprijetite nekome, riskirate uznemiravanje i njegovih prijatelja, a oni tada mogu priskočiti u pomoć. Drugim riječima, morate biti svjesni širih društvenih posljedica vaših radnji. Kognitivni zahtjevi za to se odražavaju u vezi između veličine društvene skupine neke vrste i veličine njenog mozga - odnosno, preciznije, veličine frontalnih režnjeva, budući da se u njima provode izračuni u vezi društvenih odnosa.

Međutim, ova veza nije izravna. Ono što je bitno je složenost pojedinačnih odnosa, a ne samo broj. Stoga je pametnim majmunima, poput pavijana i makakija, potreban veći mozak kako bi upravljali skupinama određene veličine u odnosu na manje inteligentne majmune. Primati trebaju još veća "računala". Ispostavlja se da ova veza između veličine skupine i veličine mozga - koju ponekad zovemo hipotezom društvenog mozga - vrijedi ne samo za vrste, već i za pojedince. Studije u kojima se koristila tehnika neurooslikavanja mozga i u makakija i u ljudi pokazala je da je broj prijatelja koje ima neki pojedinac povezana s veličinom dijelova njihovih frontalnih režnjeva. Mnogi aspekti spoznaje neophodni su za složene društvene odluke koje donose životinje, ali jedna koja se čini osobito važnom je "mentaliziranje" - sposobnost razumijevanja stanja uma drugog bića.

"Ja vjerujem da pretpostavljate da se pitam mislite li da namjeravam..." predstavlja pet stanja uma, a s time odrasli ljudi obično mogu izaći na kraj. Veličina ključnih regija u vašem prefrontalnom korteksu određuje vaše vještine mentaliziranja, koje posljedično određuju broj vaših prijatelja. Mnoge vrste stvaraju i održavaju prijateljstva društvenim timarenjem. Timarenje - odnosno blago milovanje u slučaju ljudi - pokreće ispuštanje endorfina u mozgu, što postiže da se osjećate opuštenima i da imate povjerenja. Što je skupina veća, životinja više vremena posvećuje timarenju, ali je manji broj pojedinaca koje timari. Razlog za to je taj da se skupina povećava, pa grupni život postaje sve stresniji i sve je potrebnije osigurati da su vaši prijatelji pouzdani i da će vam pomoći kada ih zatrebate.

To činite tako da trošite više svog raspoloživog društvenog vremena timareći najbliže prijatelje. U najmanju ruku, među ženkama pavijana koristi od ovog su vidljive - one sa snažnijim prijateljstvima proizvode manje kortizola, hormona stresa, te rađaju potomstvo koje češće preživljava. Budući da kvaliteta odnosa ovisi o količini vremena uloženog u njega, a vrijeme raspoloživo za timarenje tijekom zaposlenog dana je ograničeno, to postavlja gornju granicu na broj prijatelja koji neka životinja može imati, a prema tome i ukupnu veličinu društvene skupine. Ako pokušate timariti previše pojedinaca, na kraju ćete svoje vrijeme rasporediti prerijetko, pa će kvaliteta vaših prijateljstava biti siromašnija, a društvene skupine su stoga manje stabilne i stalno se prekidaju. Kod majmuna i primata, ovo postavlja gornju granicu prosječne veličine društvene skupine na otprilike 50 pojedinaca, a upravo to pronalazimo kod pavijana i čimpanza.

Ali ljudi su drugačiji. Tijekom posljednjih dva milijuna godina, čini se da se povećao pritisak za evoluiranjem sve većih društvenih skupina. Na temelju hipoteze društvenog mozga, veličina naše društvene skupine trebala bi iznositi oko 150. To je postalo poznato kao "Dunbarov broj", a ispostavilo se da ujedno predstavlja i uobičajenu veličinu društvenih organizacija kod ljudi kao i tipičnu veličinu osobnih društvenih mreža. Ali kako su ljudi i njihovi neposredni preci održali skupine koje znatno premašuju broj koji je moguće povezati timarenjem? Čini se da smo iskoristili tri dodatna ponašanja koja vrlo dobro pokreću ispuštanje endorfina, ali koja je moguće izvesti u skupini, što omogućuje "timarenje" nekoliko pojedinaca istovremeno. Najprije je došao smijeh, kojeg dijelimo s velikim čovjekolikim majmunima. Smijeh obično uključuje grupu od tri osobe, što ga u smislu povezivanja čini efikasnijim mehanizmom od timarenja. Zatim, vjerojatno prije 500.000 godina, smijehu smo dodali pjevanje i ples.

Naposljetku, jezik je omogućio veću kontrolu i nad smijehom - kroz šale - i nad pjesmom i plesom. U konačnici, omogućio je da se rituali povežu s religijom, a to je omogućilo još veće skupine. Iako možemo osjećati povezanost s velikim skupinama koje se sastoje od više tisuća pojedinaca, većina nas nema više od otprilike 150 pojedinaca u osobnoj društvenoj mreži. Otprilike polovicu njih čine naše obitelji. Međutim, prijateljstva s osobama koje nam nisu u rodu vrlo su podložna propadanju ako u njih ne ulažemo. Ako se s prijateljem ne družite godinu dana, to smanjuje kvalitetu prijateljstva za jednu trećinu. Iako se naši prijatelji mogu znatno mijenjati tijekom života, način na koji uspostavljamo prijateljstva ostaje začuđujuće konstantan. Svatko od nas ima karakterističan obrazac u smislu načina na koji raspoređujemo svoj društveni kapital, bilo da je riječ o vremenu koje trošimo na kontakt s prijateljima ili emocionalnoj bliskosti s njima. Naš najbolji prijatelj, primjerice, uvijek dobiva istu količinu vremena. Ovo je nalik osobnom društvenom potpisu, a ostaje na istoj razini čak i kada se naši prijatelji promijene.  » Potraži više... 

Could wormholes be used to send messages through time?

Like some bizarre form of optical fibre, a long, thin wormhole might let you send messages back in time using pulses of light. Predicted by Einstein's general theory of relativity, wormholes are tunnels connecting two points in space-time. If something could traverse one, it would open up intriguing possibilities. But there's a problem: Einstein's wormholes are extremely unstable, and they don't stay open long enough for anything to get through.


In 1988, Kip Thorne at the California Institute of Technology and his colleagues speculated that wormholes could be kept open using a form of negative energy called Casimir energy. Quantum mechanics tells us that the vacuum of space-time is teeming with random quantum fluctuations, which create waves of energy. Now imagine two metal plates sitting parallel in this vacuum. Some energy waves are too big to fit between the plates, so the amount of energy between them is less than that surrounding them. In other words, space-time between the plates has negative energy...  Search for more... 

Je li moguće iskoristiti crvotočine za slanje poruka kroz vrijeme?

Poput nekog bizarnog oblika optičkog kabla, dugačka i tanka crvotočina bi vam mogla omogućiti slanje poruka u prošlost uz pomoć svjetlosnih impulsa. Crvotočine su predviđene Einsteinovom općom teorijom relativnosti, a riječ je o tunelima koji spajaju dvije točke u prostor-vremenu. Kada bi nešto moglo proći kroz crvotočinu, to bi otvorilo zanimljive mogućnosti. Ali postoji problem: Einsteinove crvotočine su izrazito nestabilne i ne ostaju dovoljno dugo otvorene da bi bilo što prošlo kroz njih.

Kip Thorne s Kalifornijskog Instituta Tehnologije i njegovi kolege su 1988. godine nagađali da je crvotočine moguće zadržati otvorenima uz pomoć jednog oblika negativne energije po nazivu Casimirova energija. Kvantna mehanika nam govori da je vakuum prostor-vremena prepun slučajnih kvantnih fluktuacija, što stvara valove energije. Sada zamislite dvije metalne ploče međusobno postavljene paralelno u ovom vakuumu. Neki energetski valovi su preveliki da bi stali između ploča, pa je količina energije između njih manja od one koja ih okružuje. Drugim riječima, prostor-vrijeme između ploča ima negativnu energiju...  Potraži više... 

How snakes have evolved

In evolutionary terms, snakes are the most surprising group of vertebrates on Earth. Their long, legless bodies, as it seems, are the least remarkable thing about them. It's on the inside that snakes have made the most changes. They have pared down their internal organs, mostly eliminating one lung and all but one lobe of the liver. They have evolved a novel heat-detecting sense organ and the most sophisticated venom system of any animal, and they can turn their metabolism up and down more dramatically than any other vertebrate. This re-engineering even extends to the molecular level - proteins that have remained unchanged across other vertebrates have been rebuilt in snakes. And with the help of the first two snake genomes to be sequenced, we are beginning to piece together their remarkable evolutionary journey.

The story of how snakes evolved begins just over two million years ago, with a lizard or lizard-like reptile. Biologists are still debating about exactly which group the ancestor of snakes belonged to. A few snakes are descended from the marine reptiles known as mosasaurs, but they are in the minority. Snakes get their long bodies by budding off vertebrae at an unusually fast rate as embryos, so that they end up with many more than other animals - over 500 in some species...  Search for more... 

Kako su evoluirale zmije

U evolucijskom smislu, zmije iznenađuju više od svih skupina kralježnjaka na Zemlji. Kako se čini, njihova duga tijela bez nogu još su i najmanje osobita stvar u vezi njih. Zmije su učinile najveći broj promjena iznutra. Smanjile su broj svojih unutarnjih organa, uglavnom eliminirajući jedno plućno krilo i sve režnjeve jetre osim jednog. Razvile su novi osjetilni organ za otkrivanje topline i najsofisticiraniji sustav otrova od bilo koje životinje, a svoj metabolizam mogu ubrzavati i usporavati u znatno većoj mjeri od bilo kojeg drugog kralježnjaka. Ovaj reinženjering se čak proteže do molekularne razine - proteini koji su ostali nepromijenjeni u drugim kralježnjacima ponovno su izgrađeni kod zmija. A uz pomoć skorog sekvenciranja prva dva zmijska genoma, počinjemo shvaćati put njihove izuzetne evolucije.

Priča o evoluciji zmija počinje prije nešto više od dva milijuna godina, s gušterom ili reptilom nalik gušteru. Biolozi još uvijek raspravljaju o tome kojoj to točno grupi predaka zmije pripadaju. Nekolicina zmija potječe od morskih gmazova poznatih kao mosasauri, ali su one u manjini. Zmije dobivaju svoja duga tijela tako što u fazi embrija stvaraju kralješke velikom brzinom, pa ih na kraju imaju mnogo više od drugih životinja - preko 500 kod nekih vrsta...  Potraži više... 

Blood of oldest woman hints at the limits of life

Death is the one certainty of life, but when will it happen? An analysis of blood from one of the world's oldest and healthiest women suggests it may come down to the vigour of your body's stem cells. Hendrikje van Andel-Schipper, born in 1890, was once the oldest woman in the world. She was remarkable for her health, with crystal-clear mind until her death, and a circulatory system free from disease. When she died in 2005, aged 115, she bequeathed her body to science with the approval of her family.

A team led by Henne Holstege of the University Medical Center in Amsterdam, the Netherlands, has now examined van Andel-Schipper's blood and other tissues to see how they were affected by age. The results suggest that our lifespan might ultimately be limited by the capacity of our stem cells to keep replenishing tissues. For example, we are born with about 20,000 blood stem cells, and at any one time, roughly 1000 are simultaneously cloning themselves to replenish our blood...  Search for more... 

Krv najstarije žene ukazuje na ograničenja duljine života

Smrt je jedna sigurnih stvari u životu, ali kada će do nje doći? Analiza krvi jedne od najstarijih i najzdravijih žena na svijetu sugerira da bi to moglo ovisiti o zdravlju matičnih stanica u vašem tijelu. Hendrikje van Andel-Schipper, rođena 1890. godine, nekoć je bila najstarija žena na svijetu. Bila je izuzetno dobrog zdravlja i savršeno bistrog uma sve do smrti, dok je njen krvožilni sustav bio potpuno zdrav. Kada je umrla 2005. godine, u dobi od 115 godina, oporučno je ostavila svoje tijelo u znanstvene svrhe uz suglasnost svoje obitelji.

Sada je tim na čelu s Henne Holstege na Sveučilišnom medicinskom centru u Amsterdamu u Nizozemskoj ispitao krv i druga tkiva gospođe van Andel-Schipper kako bi saznali na koji način na njih utječe starenje. Rezultati upućuju na to da bi naš životni vijek u konačnici mogao biti ograničen sposobnošću nadomještanja tkiva koju posjeduju naše matične stanice. Na primjer, rađamo se s otprilike 20.000 matičnih stanica krvi, a u bilo kojem trenutku se oko 1000 njih istovremeno klonira kako bi nadomjestilo našu krv...  Potraži više... 

What damage can antibiotics do to us?

Antibiotics have ended untold human misery by curing bacterial infections, yet we are losing these wonder drugs. But this is mainly a story you may not know, about the damage antibiotics do when they actually work. There have already been reports that antibiotics may cause obesity by disrupting gut bacteria that play a role in nutrition. Farmers use antibiotics to fatten livestock; we're not so different, it seems. Such microbial disruption is widespread, often irreversible, and surprisingly damaging. Antibiotics may also have made us taller. And by disrupting immune reactions, they may be involved in modern plagues such as diabetes, allergies, some cancers, maybe even autism.


We evolved with loads of microbes, especially in our gut; our bacteria outnumber our own cells 10 to 1. These complex communities are the delicately balanced results of long evolutionary struggles. We disrupt them at our peril. Every time we take a typical antibiotic, we carelessly wipe out masses of innocent bacterial bystanders. Experiments in mice and epidemiology in humans implicate these losses in autoimmune disorders such as asthma, type 1 diabetes and Crohn's disease...  Search for more... 

Kakvu štetu nam antibiotici mogu nanijeti?

Antibiotici su okončali neizrecivu ljudsku patnju tako što su izliječili bakterijske infekcije, ali ipak gubimo te čudesne lijekove. Međutim, ovo je uglavnom priča koju možda ne znate, o šteti koju antibiotici čine kada zapravo djeluju. Već postoje izvještaji da antibiotici mogu uzrokovati pretilost tako da ometaju normalan rad crijevnih bakterija koje igraju važnu ulogu u prehrani. Farmeri koriste antibiotike da bi udebljali stoku; čini se da i nismo tako različiti. Takvi poremećaji kod mikroorganizama rašireni su i često nepovratni, a iznenađujuće su i štetni. Također, antibiotici su nas možda učinili i višima. A ometanjem reakcija imunološkog sustava, možda sudjeluju i u modernim bolestima poput dijabetesa, alergija, nekih oblika karcinoma, a možda čak i autizma.

Evoluirali smo s velikim količinama mikroorganizama, posebno u našim crijevima; bakterije u nama nadmašuju broj naših vlastitih stanica u omjeru 10:1. Ove složene zajednice predstavljaju delikatno ujednačene rezultate dugih evolucijskih borbi. Mi ometamo njihovo funkcioniranje na svoju štetu. Svaki put kada uzmemo tipični antibiotik, nepromišljeno uništavamo mase bakterija koje su samo pasivni promatrači. Eksperimenti na miševima i epidemiologija kod ljudi impliciraju ove gubitke u autoimunim poremećajima kao što su astma, dijabetes tipa 1 i Crohnova bolest...  Potraži više... 

A smart pill could help you manage your health

Time to take your electric meds. Sensors could come embedded in the pills in your next prescription, watching whether you take your medication on time and tracking your body's response to the drugs. The tiny sensors, which are ingested and pass harmlessly through the body, are part of the Helius system, developed by Proteus Digital Health in California.

Together with a sensor-laden patch worn on the skin, Helius can let patients track personal data like activity levels and body temperature, and share it with their doctors or loved ones. The system could also help solve a serious problem: half of all medications dispensed in the US are not taken as prescribed, because of factors such as forgetfulness or discomfort with a drug's side effects. This costs healthcare providers between $100 billion and $300 billion in avoidable hospital visits and other expenses, and causes as many as 125,000 unnecessary deaths every year.



Several attempts have been made to solve the issue, including cellphone reminders and smart pill caps that record when you pop the bottle open...  Search for more... 

Pametna tableta bi vam mogla pomoći da upravljate svojim zdravljem

Vrijeme je da popijete svoje elektroničke lijekove. Tablete iz vašeg sljedećeg recepta možda će dolaziti s ugrađenim senzorima i paziti uzimate li svoje lijekove na vrijeme i pratiti reakcije vašeg tijela na lijekove. Maleni senzori, koji se gutaju i koji prolaze neškodljivo kroz tijelo, dio su sustava Helius, koji je razvila tvrtka Proteus Digital Health u Kaliforniji.

U kombinaciji s flasterom punim senzora koji se nosi na koži, Helius može omogućiti pacijentima da prate osobne podatke kao što su razina aktivnosti i tjelesna temperatura i podijele te podatke sa svojim liječnicima ili voljenim osobama. Sustav bi također mogao pomoći u rješavanju ozbiljnog problema: polovica svih lijekova izdanih u SAD-u ne uzima se na propisan način, zbog raznih čimbenika kao što su zaboravljivost ili nelagoda u vezi nuspojava lijeka. To pružatelje zdravstvenih usluga stoji između 100 i 300 milijardi dolara u troškovima posjeta bolnici koji su se mogli izbjeći i drugim troškovima, a svake godine uzrokuje čak 125.000 nepotrebnih smrtnih slučajeva.

Bilo je više pokušaja da se ovaj problem riješi, uključujući podsjetnike za pametne telefone i pametne poklopce na bočicama tableta koje bilježe kada otvorite bočicu...  Potraži više... 

Smartphone sensors could reveal what happened to a missing jet

Smartphones carried by passengers on board a missing Malaysia Airlines flight could yield vital information about what happened to the plane. The search for flight MH370 has come up with nothing so far. A robotic submarine is scouring the seabed off Perth, Australia, but there is still no sign of the jet. Investigators hope to find the flight data recorders. But what if they have been destroyed?

There may be an alternative. If wreckage is found, sensors and apps on passengers' smartphones may help solve the mystery. Lithium batteries can't survive immersion since saltwater corrodes electronics, but forensics experts can tease apart microchips and, if necessary, use scanning electron microscopes to extract the data stored in components. The ordinary functions of smartphones - audio, picture and video capture - can reveal key accident information. Smartphone sensors might be even more useful...  Search for more... 

Senzori u pametnim telefonima mogli bi otkriti što se dogodilo nestalom zrakoplovu

Pametni telefoni koje su nosili putnici nestalog zrakoplova Malaysia Airlinesa mogli bi nam dati vitalne podatke o tome što se dogodilo zrakoplovu. Potraga za letom MH370 do sada nije ništa otkrila. Robotska podmornica pretražuje morsko dno u blizini Pertha u Australiji, ali još uvijek nema ni traga zrakoplovu. Istražitelji se nadaju da će pronaći crne kutije. Ali što ako su one uništene?

Mogla bi postojati alternativa. U slučaju da olupina bude pronađena, senzori i aplikacije na pametnim telefonima putnika mogli bi pomoći u rješavanju misterija. Litijske baterije ne mogu ostati funkcionalne nakon uranjanja u vodu budući da slana voda nagriza elektroniku, ali forenzički stručnjaci mogu rastaviti mikročipove i po potrebi ih skenirati elektronskim mikroskopom kako bi izvukli podatke pohranjene u komponentama. Uobičajene funkcije pametnih telefona - snimanje zvuka, fotografiranje i snimanje video zapisa - mogu otkriti ključne informacije o nesreći. Senzori pametnih telefona mogu biti još korisniji...  Potraži više... 

Electric planes

Recently, an electric-powered light aircraft took to the skies over the vineyards of Bordeaux, France. It was only a small, two-seater plane but the technologies that made the flight possible could lead to a new class of hybrid airplanes. One day, the plane you board to go on holiday might be flying using cleaner, greener electric power. Called the E-Fan, the quiet, sleek carbon-fibre plane is the work of Airbus, the French plane-maker. With two 65-kilogram lithium battery packs hidden in its wings, each driving a 30-kilowatt electric motor, the E-Fan cruises at 185 kilometres per hour and flies for an hour.




This is the first step in a development programme that could lead to much bigger electric planes. While Airbus's rival Boeing built an electric fuel-cell-powered light aircraft in 2007, Airbus says its E-Fan is more than just a research project...  Search for more... 

Zrakoplovi na električni pogon

Nedavno je zrakoplov na električni pogon uzletio iznad vinograda u Bordeauxu u Francuskoj. Riječ je samo o malom zrakoplovu dvosjedu, ali bi tehnologije koje su omogućile ovaj let mogle rezultirati novom klasom hibridnih zrakoplova. Jednog dana bi zrakoplov na koji ćete se ukrcati prilikom odlaska na godišnji odmor mogao letjeti uz pomoć električne energije koja je čišća i ne zagađuje okoliš. Ovaj tih i uglađen zrakoplov od karbonskih vlakana, naziva E-Fan, djelo je tvrtke Airbus, francuskog proizvođača zrakoplova. U krilima su mu skrivene dvije baterije od kojih svaka teži 65 kilograma, a svaka pogoni elektromotor snage 30 kilovata, pa E-Fan može krstariti brzinom od 185 kilometara na sat i ostati u zraku sat vremena.

Ovo je prvi korak u programu razvoja koji bi mogao dovesti do mnogo većih električnih zrakoplova. Iako je Airbusov rival Boeing još 2007. godine izradio lagani zrakoplov na gorive ćelije, iz Airbusa tvrde da je njihov E-Fan više od istraživačkog projekta...  Potraži više...